Kloniranje diska: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 4: Redak 4:
Kloniranje se poduzima uglavnom kad korisnik ide zamijeniti stari disk u računalu novijim, a da pritom sve bude kako je bilo i radilo na starom, kloniranom disku. Većina softverskih oruđa za kloniranje su besplatni ili su ugrađeni u operacijski sustav. <ref>Administrator: [https://ram-servis.hr/blog/servis-1/kloniranje-diskova-zasto-je-nuzno-2 ''Kloniranje diskova, zašto je nužno? '']. Servisi RAM. 27. lipnja 2024. Pristupljeno 19. studenoga 2026.</ref>
Kloniranje se poduzima uglavnom kad korisnik ide zamijeniti stari disk u računalu novijim, a da pritom sve bude kako je bilo i radilo na starom, kloniranom disku. Većina softverskih oruđa za kloniranje su besplatni ili su ugrađeni u operacijski sustav. <ref>Administrator: [https://ram-servis.hr/blog/servis-1/kloniranje-diskova-zasto-je-nuzno-2 ''Kloniranje diskova, zašto je nužno? '']. Servisi RAM. 27. lipnja 2024. Pristupljeno 19. studenoga 2026.</ref>


Kod običnog kopiranja stvara se sigurnosna kopija. Njome se selektivno kopira aktivne datoteke i direktorije, a softverski proces zanemaruje nealocirani prostor, slack prostor među datotekama te [[metapodatak|metapodatke]] [[datotečni sustav|datotečnog sustava]] koji bilježe vremena pristupa i izmjene. Kod kloniranja diska se stvara istovjetna slika u kojoj su svi fizički sektori, ''[[slack prostor]]'' i izbrisane datoteke. Njome se beziznimno kopira svaki sektor te sadrži i sektore koji su označeni kao slobodni, skrivene particije, ne promijenivši izvorni sadržaj.<ref name=datarecov/> Proces prenosi [[particijska tablica|particijske tablice]], datotečne sustave, [[operacijski sustav]], instalirane programe i [[boot sektor]]e.<ref name=arch>[https://wiki.archlinux.org/title/Disk_cloning ''Disk cloning'']. ArchWiki. Pristupljeno 19. studenoga 2026. <br>Sadržaj je pod licencijom GFDL 1.3 osim ako nije drugačije označeno. </ref>  
Kod običnog kopiranja stvara se sigurnosna kopija. Njome se selektivno kopira aktivne datoteke i direktorije, a softverski proces zanemaruje nealocirani prostor, slack prostor među datotekama te [[metapodatak|metapodatke]] [[datotečni sustav|datotečnog sustava]] koji bilježe vremena pristupa i izmjene. Kod kloniranja diska se stvara istovjetna slika u kojoj su svi fizički sektori, ''[[slack prostor]]'' i izbrisane datoteke. Njome se beziznimno kopira svaki sektor te sadrži i sektore koji su označeni kao slobodni, skrivene particije, ne promijenivši izvorni sadržaj.<ref name=datarecov/> Proces prenosi [[particijska tablica|particijske tablice]], datotečne sustave, [[operacijski sustav]], instalirane programe i [[sektor za podizanje sustava|sektore za podizanje sustava]].<ref name=arch>[https://wiki.archlinux.org/title/Disk_cloning ''Disk cloning'']. ArchWiki. Pristupljeno 19. studenoga 2026. <br>Sadržaj je pod licencijom GFDL 1.3 osim ako nije drugačije označeno. </ref>  


Zbog svega toga sigurnosna kopija nema pravno-forenzičku valjanost, a slika diska odlučuje o ishodu istrage i sudskog postupka, pa se postupak također naziva [[računalna forenzika|forenzičkom]] akvizicijom.<ref name=datarecov/>
Zbog svega toga sigurnosna kopija nema pravno-forenzičku valjanost, a slika diska odlučuje o ishodu istrage i sudskog postupka, pa se postupak također naziva [[računalna forenzika|forenzičkom]] akvizicijom.<ref name=datarecov/>

Inačica od 19. studeni 2026. u 04:25

Za druga značenja, pogledajte Ghostanje.

Kloniranje diska (eng. disk cloning, disk imaging) je postupak u kojem se u izrađuje sasvim istovjetna inačica sadržaja nekog uređaja za pohranu podataka, kao što su tvrdi disk ili SSD, na drugi takav uređaj ili u sliku diska (eng. disk image[1]).[2]

Kloniranje se poduzima uglavnom kad korisnik ide zamijeniti stari disk u računalu novijim, a da pritom sve bude kako je bilo i radilo na starom, kloniranom disku. Većina softverskih oruđa za kloniranje su besplatni ili su ugrađeni u operacijski sustav. [3]

Kod običnog kopiranja stvara se sigurnosna kopija. Njome se selektivno kopira aktivne datoteke i direktorije, a softverski proces zanemaruje nealocirani prostor, slack prostor među datotekama te metapodatke datotečnog sustava koji bilježe vremena pristupa i izmjene. Kod kloniranja diska se stvara istovjetna slika u kojoj su svi fizički sektori, slack prostor i izbrisane datoteke. Njome se beziznimno kopira svaki sektor te sadrži i sektore koji su označeni kao slobodni, skrivene particije, ne promijenivši izvorni sadržaj.[1] Proces prenosi particijske tablice, datotečne sustave, operacijski sustav, instalirane programe i sektore za podizanje sustava.[2]

Zbog svega toga sigurnosna kopija nema pravno-forenzičku valjanost, a slika diska odlučuje o ishodu istrage i sudskog postupka, pa se postupak također naziva forenzičkom akvizicijom.[1]

Faze u procesu izrade su priprema, kopiranje, hashiranje, verifikacija i analiza.[1]

U prošlosti se često koristio izraz ghostanje diska, prema onda najučinkovitijem i najpopularnijem oruđu za kloniranje, Nortonovom programu Norton Ghostu.[4]

Vidi

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Spašavanje podataka: Disk imaging kao forenzički proces_ vodič za 2026.. DataRecovery.hr. InfoLAB E.I. 14. srpnja 2026. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
  2. ↑ 2,0 2,1 Disk cloning. ArchWiki. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
    Sadržaj je pod licencijom GFDL 1.3 osim ako nije drugačije označeno.
  3. ↑ Administrator: Kloniranje diskova, zašto je nužno? . Servisi RAM. 27. lipnja 2024. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
  4. ↑ Boris Plavljanić: Kloniranje (tvrdog) diska – Clonezilla, Acronis True Image, Norton Ghost 15 . PC Chip. 6. kolovoza 2016. Pristupljeno 19. studenoga 2026.

Vanjske poveznice