Andriana Škunca

Andriana Škunca (Bjelovar, 9. ožujka 1944. – 28. srpnja 2026.), hrvatska književnica i fotografica.

Životopis

Obitelj joj je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je i ona provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Otok Pag i Novalja su mjesta njenog povratka – u pjesmama, fotografijama i emocijama. Dobila je nagrade: Tin Ujević (1999.), Vladimir Nazor (2003., za životno djelo), Nagradu HAZU (2003.), Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2006.. Urednica je biblioteke "Kairos", Hrvatske sveučilišne naklade i časopisa "Europskog glasnika". Piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima. Članica je Društva hrvatskih književnika, PEN-a i ULUPUH-a.

Objavila je cijeli niz knjiga pjesama:

• "Do neba bijelo", (1969.)
• "Kratka sjena podneva", (1973.)
• "Pomaci, tišine", (pjesme u prozi), (1981.)
• "Napuštena mjesta", (1985.)
• "Druga strana zrcala",(pjesme u prozi) (1988.)
• "Korijen zid kutija", (1992.)
• "Zeleni prah", (pjesme u prozi),(1994.)
• "Novaljski svjetlopis" (pjesme u prozi),(1999.), (s pedeset autoričinih fotografija)
• "Predivo sve užih dana" (izabrane pjesme), izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić,(2002.)

Sastavila antologiju hrvatskih pjesama u prozi "Naša ljubavnica tlapnja", sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem, (1992). O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu, napisala impresivnu monografiju "Biblijski vrt /Sveta zemlja lunjskih maslina" (2013.), sa sto pedeset autoričinih fotografija.

Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Knjiga "Novaljski svjetlopis" s pedeset autoričinih fotografija,prevedena je na njemački: "Lichtschrift von Novalja" (preveo Matthias Jacob), Daedalus Verlag,(2008.)Münster / Germany, i na češki: "Zvon ve studeni / Novaljský světlopis" (preveo Dušan Karpatský), Fori Prague, Praha,(2009.). Neka njena djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska Od 1993. bavi se fotografijom. Izlagala u Novalji, Zagrebu, Splitu, Gmündu, Lepipzigu, Pragu, Münsteru, Felbachu, (blizu Stutgarta). Živi i radi u Zagrebu i Novalji.