Andriana Škunca: razlika između inačica
m bnz |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Andriana Škunca''' ([[Bjelovar]], [[9. ožujka]] [[1944.]]), [[hrvatska]] književnica. | '''Andriana Škunca''' ([[Bjelovar]], [[9. ožujka]] [[književnost u 1944.|1944.]] – [[28. srpnja]] [[književnost u 2026.|2026.]]<ref>A.A.: [https://dalmatinskiportal.hr/preminula-nagradivana-hrvatska-pjesnikinja '' Preminula nagrađivana hrvatska pjesnikinja'']. Dalmatinski portal. 28. srpnja 2026. Pristupljeno 29. srpnja 2026.</ref>), [[hrvatska]] književnica i fotografica. | ||
Obitelj joj je podrijetlom iz [[Novalja|Novalje]] na [[Pag|otoku Pagu]], gdje je i ona provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je [[jugoslavenske jezike i književnost]] i [[komparativna književnost|komparativnu književnost]] na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Otok Pag i Novalja su mjesta njenog povratka - u [[pjesma|pjesmama]], [[fotografija|fotografijama]] i emocijama. Dobila je nagrade: | == Životopis == | ||
Obitelj joj je podrijetlom iz [[Novalja|Novalje]] na [[Pag|otoku Pagu]], gdje je i ona provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je [[jugoslavenske jezike i književnost]] i [[komparativna književnost|komparativnu književnost]] na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Otok Pag i Novalja su mjesta njenog povratka - u [[pjesma|pjesmama]], [[fotografija|fotografijama]] i emocijama. Dobila je nagrade: ''[[nagrada Tin Ujević|Tin Ujević]]'' (1999.), [[nagrada Vladimir Nazor|''Vladimir Nazor'']] (2003., za životno djelo), [[Nagradu HAZU]] (Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) (2003.), [[Goranov vijenac]] za cjelokupni pjesnički opus 2006.. Urednica je biblioteke "Kairos", [[Hrvatska sveučilišna naklada|Hrvatske sveučilišne naklade]] i [[časopis]]a "[[Europski glasnik|Europskog glasnika]]". Piše [[književna kritika|književne kritike]] i poetske zapise o likovnim umjetnicima. Članica je [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], [[PEN]]-a i [[ULUPUH]]-a. | |||
Objavila je cijeli niz knjiga pjesama: | Objavila je cijeli niz knjiga pjesama: | ||
| Redak 22: | Redak 23: | ||
Živi i radi u Zagrebu i Novalji. | Živi i radi u Zagrebu i Novalji. | ||
{{ | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | |||
{{GLAVNIRASPORED:Škunca, Andriana}} | {{GLAVNIRASPORED:Škunca, Andriana}} | ||
[[Kategorija:Hrvatski književnici]] | [[Kategorija:Hrvatski književnici]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] | [[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski fotografi]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Bjelovar]] | [[Kategorija:Životopisi, Bjelovar]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Pag]] | [[Kategorija:Životopisi, Pag]] | ||
Inačica od 28. srpanj 2026. u 23:06
Andriana Škunca (Bjelovar, 9. ožujka 1944. – 28. srpnja 2026.[1]), hrvatska književnica i fotografica.
Životopis
Obitelj joj je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je i ona provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Otok Pag i Novalja su mjesta njenog povratka - u pjesmama, fotografijama i emocijama. Dobila je nagrade: Tin Ujević (1999.), Vladimir Nazor (2003., za životno djelo), Nagradu HAZU (Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) (2003.), Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2006.. Urednica je biblioteke "Kairos", Hrvatske sveučilišne naklade i časopisa "Europskog glasnika". Piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima. Članica je Društva hrvatskih književnika, PEN-a i ULUPUH-a.
Objavila je cijeli niz knjiga pjesama:
- "Do neba bijelo", (1969.)
- "Kratka sjena podneva", (1973.)
- "Pomaci, tišine", (pjesme u prozi), (1981.)
- "Napuštena mjesta", (1985.)
- "Druga strana zrcala",(pjesme u prozi) (1988.)
- "Korijen zid kutija", (1992.)
- "Zeleni prah", (pjesme u prozi),(1994.)
- "Novaljski svjetlopis" (pjesme u prozi),(1999.), (s pedeset autoričinih fotografija)
- "Predivo sve užih dana" (izabrane pjesme), izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić,(2002.)
Sastavila antologiju hrvatskih pjesama u prozi "Naša ljubavnica tlapnja", sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem, (1992). O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu, napisala impresivnu monografiju "Biblijski vrt /Sveta zemlja lunjskih maslina" (2013.), sa sto pedeset autoričinih fotografija.
Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Knjiga "Novaljski svjetlopis" s pedeset autoričinih fotografija,prevedena je na njemački: "Lichtschrift von Novalja" (preveo Matthias Jacob), Daedalus Verlag,(2008.)Münster / Germany, i na češki: "Zvon ve studeni / Novaljský světlopis" (preveo Dušan Karpatský), Fori Prague, Praha,(2009.). Neka njena djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska Od 1993. bavi se fotografijom. Izlagala u Novalji, Zagrebu, Splitu, Gmündu, Lepipzigu, Pragu, Münsteru, Felbachu, (blizu Stutgarta). Živi i radi u Zagrebu i Novalji.
Izvori
- ↑ A.A.: Preminula nagrađivana hrvatska pjesnikinja. Dalmatinski portal. 28. srpnja 2026. Pristupljeno 29. srpnja 2026.