Automatsko uklanjanje skrivenih HTML komentara (regex cleanup)
Redak 7:
Redak 7:
Zanimljivo je i to da je kao prototip za lik [[Grof Vronski|grofa Vronskog]] poslužio [[Nikolaj Rajevski|pukovnik Rajevski]] koji je zaista kao dobrovoljac sudjelovao u srpsko-turskom ratu i tamo poginuo.
Zanimljivo je i to da je kao prototip za lik [[Grof Vronski|grofa Vronskog]] poslužio [[Nikolaj Rajevski|pukovnik Rajevski]] koji je zaista kao dobrovoljac sudjelovao u srpsko-turskom ratu i tamo poginuo.
{{copyright?|http://klub.posluh.hr/lektira/kratki/ana.htm|datum=12. siječnja 2009.}}
'''''"Osveta je moja, i Ja ću je vratiti."'''''
Radnja romana je smještena u sedamdesete godine [[19. stoljeće|devetnaestog stoljeća]], u bogate [[krug]]ove [[petrograd]]skog društva. Paralelizam radnji: sretan [[brak]] Levina i Kiti te tragična veza Vronskog i Ane, [[pisac]] koristi kao komentar jedne drugoj. "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." Tom rečenicom Tolstoj započinje roman.
Ana dolazi u kuću svoga brata Stive Oblomskog ne bi li pokušala spasiti njegov brak. Stivina žena Doli saznala je da ju muž vara s guvernantom. Ana uspjeva pomiriti strane. Ana je razumna žena, dobra majka i supruga, lijepa i šarmantna plijeni pažnju društva. Ana je u braku s Aleksejem Aleksandrovičem Karenjinom, službenikom državne službe, hladnim i uglađenim [[čovjek]]om. Njihov brak je korektan, pun razumijevanja ali nema [[ljubav]]i. Aninu strastvenost guši njegova racionalnost i odmjerenost. Radnja romana zapliće se [[ples]]om organiziranim za petrogradsko visoko društvo. Kiti, mlađa Dolina sestra, dolazi na ples očekujući pažnju grofa Vronskog i skore zaruke. "Ana nije bila u [[ljubičasta|ljubičastoj]], kako je to Kiti svakako htjela, nego u [[crna|crnoj]], duboko izrezanoj baršunskoj haljini koja je otkrivala njena kao u staroj [[slon]]ovoj [[kost]]i izvajana ramena i grudi i punačke ruke s tankom sićušnom pesti. Čitava je haljina bila opšivena [[venecija]]nskom čipkom. Na glavi joj je, u crnoj posve [[priroda|prirodnoj]] kosi bio stručak [[maćuhica]], a isto tako i na crnoj traci pojasa sred [[bijela|bijelih]] čipaka. Na izvajanom krepkom vratu bila je niska bisera." Ples je bio veliko razočaranje za Kiti i neslućeni ushit za Anu. Kiti se povukla razočarana jer je Vronski plesao s Anom i njegove su je [[oči]] slijedile. Kad je Ana uvidjela zaljubljenost u [[oči]]ma Vronskog žurno napušta ples prije večere i drugog dana putuje iz [[Moskva|Moskve]]. Vronski, koji se prvi put zaljubljuje, slijedi je istim [[vlak]]om i otovreno joj iskazuje svoje namjere. U Ani je probuđena strast davno zatomljena njezinim racionalnim brakom i ona se neće moći suzdržati otkrivši ponovo u sebi ženu. Ana i Vronski često se viđaju. Glasine se šire. U početku se veza odobrava jer je prirodno da dame imaju nekog za flert, ali kad to postaje ozbiljno bivaju osuđeni. Karenjin moli Anu da prikrije vezu s Vronskim zbog skandala koji bi ocrnio njegov ugled. Ana ostaje u drugom stanju i to saopćava Vronskom, neposredno pred sudjelovanje u opasnoj konjičkoj utrci. Vronski nesmotreno pada s [[konj]]a. Anina reakcija potpuno odaje njezine emocije pred licem javnosti. U kočiji, na putu kući ona priznaje mužu svoju vezu i brani svoju ljubav. Karenjin pristaje na formalni brak. Vronski ju nagovara na razvod. Ana razdirana moralnim dilemama rađa djevojčicu i u bunilu moli muža za oprost. Karenjin prihvaća dijete kao svoje. Vronski se pokušava ustrijeliti. Ana nakon toga raskida s mužem i odlazi s Vronskim živjeti u [[Italija|Italiju]]. Muž joj ne dopušta uzeti sina sa sobom, kojeg sam osobito ne voli ali to čini iz pakosti. Vronski napušta karijeru u vojsci. Iz [[Italija|Italije]] će se vratiti u [[Rusija|Rusiju]] jer Anu proganja čežnja i grižnja savjesti prema sinu. Upada u kuću muža i odlazi k dječaku. Otkriva da je sinu rečeno da je ona [[smrt|mrtva]]. Vronski će u Rusiji biti rado viđen u društvenim [[krug]]ovima, no ona će doživljavati poniženja i gotovo javnu osudu kada se pojavila u operi. Na kraju se povlače na seosko imanje gdje vode ekstravagantan [[život]]. Međutim njihov odnos postaje sve mračniji, nesvjesno osuđuju jedno drugoga zbog propuštenih prilika. Vronski je zlovoljan što je žrtvovao karijeru. Nezadovoljan je i činjenicom da njegova kći nosi ime Karenjina i traži od Ane da se službeno razvede. Karenjin, koji je u međuvremenu potpao pod utjecaj grofice Lidije Ivanove, ne pristaje na razvod. Ana čezne za sinom, ne može dobiti razvod, izopćena je iz društva u kojem je navikla biti.... postaje razdražljiva, sumnjičava, patološki ljubomorna osjećajući njegovo rastuće nezadovoljstvo. Podsvjesno kažnjava Vronskog zbog odvojenosti od svega na što je navikla. Vođena histerijom i teškim psihološkim stanjem baca se pod [[kamion]]. Vronski, užasnut tragičnim krajem svoje ljubavi, dobrovoljno se prijavljuje u [[Srbija|srpsko]]-[[Turska|turski]] [[rat]].
Središnja tema romana je preljub Ane Karenjine, zbog čega se ona preoblikuje iz izuzetne i ponosne žene u izopćenicu iz društva. Usporedo kao komentar ove veze pratimo u [[knjiga|knjizi]] razvoj veze Kiti i Levina. Kiti koja je razočarana nakon plesa, nadajući se sve vrijeme bračnoj ponudi grofa Vronskog, razboljeva se. Odbila je prošnju Levina, a sad uviđa da ju Vronski ne namjerava oženiti. Liječnici njezinoj emotivno iscrpljenoj duši nalažu putovanje u inozemstvo. U lječilištu u [[Njemačka|Njemačkoj]] ona se sasvim oporavlja od ljubavnih [[bol]]i i zaboravlja na Vronskog. Kad ju Levin ponovo prosi, ona prihvaća i oni se vjenčaju. Njihov je brak vrlo zreo, postojan i lijep. Ona rađa sina Dimitrija i to ima donosi ispunjenje, onu potpunu dimenziju za uživanje sreće. Kiti pokazuje svoju snagu i kvalitete njegujući [[smrt|umirućeg]] Levinovog brata Nikolaja. Levin je ideološki zamišljen Tolstojev pogled na svijet oko sebe. I kroz njega će Tolstoj najplastičnije iznijeti svoja shvaćanja i misli. Poslije vjenčanja on se traži, pokušava usmjeriti svoje etičke stavove, u duši skeptik on romanom doživljava probrazbu i izranja kao nadahnuti vjernik. Vjera u [[Bog]]a je općenita nije određena [[pravoslavlje]]m. Levin ovdje kroz vjeru doživljava pomirbu sa samim sobom, pronalazi smisao i značenje života. Slično otkrivenje imao je i Raskoljnikov u zločinu i kazni. Iz ovog proizlazi obilježje ruske [[književnost]]i tog doba koja preoblike likova u smislu pronalaženja i shvaćanja života pronalazi u vjerskom elementu.
Roman obiluje scenama koje bi se mogle oblikovati kao samostalne novele. Tolstoj osuđuje visoko društvo kao nesposobno i inertno, bez duha i dubokih emocija. Ne osuđuje i Anu, iako je preljubnica koja ostavlja dijete i ruši brak u potrazi za zadovoljenjem strasti nego postiže da suosjećamo s njom zbog njene tužne sudbine. Ana se može vrlo usko vezati uz još jedan lik [[Europa|europskog]] realizma, a to je Emma Bovary. Obje preljubnice, obje izopćene, zanemaruju obitelj i kreću se isključivo glasom [[srce|srca]], a imaju li pravo i koliko su same nesretne, to nije pitanje racionalnog i razložnog realizma.-->
Ana Karenjina je roman ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, koji je prvobitno objavljivan u dijelovima od 1873. do 1877. godine. Prva pojava romana je bila u „Ruskom glasniku“ (rus. Русский Вестник), ali nije objavljen do kraja, pošto je Tolstoj došao u sukob s urednikom Mihailom Katkovim oko pitanja koja su pokrenuta u završnom dijelu. Stoga je prva pojava romana u cjelini bila u obliku knjige.
Naširoko smatrana vrhuncem realizma, Tolstoj je ovu knjigu smatrao svojim prvim pravim romanom. Lik Ane je vjerojatno, makar djelomično, inspiriran Marijom Hartung (1832. - 1919.), starijom kćerkom ruskog pjesnika Aleksandra Puškina.
Zanimljivo je i to da je kao prototip za lik grofa Vronskog poslužio pukovnik Rajevski koji je zaista kao dobrovoljac sudjelovao u srpsko-turskom ratu i tamo poginuo.
