Lala Raščić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Studirala je na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]] te na [[Rijksakademie van beeldende kunsten|Rijksakademie van Beeldende Kunsten]] u Amsterdamu.<ref name="mqw">{{Cite web |url=https://www.mqw.at/en/institutions/q21/artists-in-residence/2018/lala-rascic |title=Lala Raščić |website=MuseumsQuartier Wien |access-date=2026-03-25}}</ref> Izlaže internacionalno od 1998. godine.<ref name="bio"/> | Rodila se je u Sarajevu. Iz rodnog je grada izbjegla zbog velikosrpske agresije te se smjestila u Zagreb, gdje je stasala, školovala se i započela karijeru. <ref name=viz/> Studirala je na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]] te na [[Rijksakademie van beeldende kunsten|Rijksakademie van Beeldende Kunsten]] u Amsterdamu.<ref name="mqw">{{Cite web |url=https://www.mqw.at/en/institutions/q21/artists-in-residence/2018/lala-rascic |title=Lala Raščić |website=MuseumsQuartier Wien |access-date=2026-03-25}}</ref> Izlaže internacionalno od 1998. godine.<ref name="bio"/> | ||
== Rad i praksa == | == Rad i praksa == | ||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
Članica je sarajevske feminističke organizacije CRVENA te je od 2011. do 2018. bila aktivna članica umjetničkog kolektiva Good Children Gallery u New Orleansu.<ref name="bio"/> | Članica je sarajevske feminističke organizacije CRVENA te je od 2011. do 2018. bila aktivna članica umjetničkog kolektiva Good Children Gallery u New Orleansu.<ref name="bio"/> | ||
Kao članica CRVENE, 2017. je pokrenula Nona Residency, rezidencijalni program "za nerad i ladanje po uzoru na San Antonio", odnosno rezidencija koja je spomen njenoj baki Nevenki Matković. Rezidencija je prije svega namijenjena za žene i u njoj se boravi samo po pozivu ili preporuci. Programom je ostvarena međunarodna suradnje. Gosti su bili [[Vlasta Delimar]], [[Selma Selman]], [[Boris Buden]] i Hito Steyrl, spisateljica [[Lana Bastašić]], te je uspostavljena razmjena s [[Atelijeri Žitnjak|Atelijerima Žitnjak]].<ref name=viz>Lea Biličić: [https://vizkultura.hr/intervju-lala-rascic/ ''Autorski govor iz pozicije kritike i urgencije '']. Vizkultura. 27. kolovoza 2025. Pristupljeno 30. ožujka 2026.</ref> | |||
== Nagrade i rezidencije == | == Nagrade i rezidencije == | ||
| Redak 39: | Redak 41: | ||
* 2014. – ''Lala's Reader'', s predgovorom Jelene Vesić, izdanje P.A.R.A.S.I.T.E. Institute, Ljubljana<ref name="atlanta"/> | * 2014. – ''Lala's Reader'', s predgovorom Jelene Vesić, izdanje P.A.R.A.S.I.T.E. Institute, Ljubljana<ref name="atlanta"/> | ||
== | == Izvori == | ||
{{izvori}} | |||
{{ | |||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
Posljednja izmjena od 30. ožujak 2026. u 01:15
Lala Raščić (Sarajevo, 1977.) bosanskohercegovačko-hrvatska je vizualna umjetnica koja živi i radi između Zagreba i Sarajeva. Radi u medijima videa, performansa, instalacije, crteža i slikarstva.[1]
Životopis
Rodila se je u Sarajevu. Iz rodnog je grada izbjegla zbog velikosrpske agresije te se smjestila u Zagreb, gdje je stasala, školovala se i započela karijeru. [2] Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu.[3] Izlaže internacionalno od 1998. godine.[1]
Rad i praksa
Raščićkin rad istražuje opipljive i neopipljive kulturne forme da bi izgradio naracije koje se očituju kroz video, žive performanse, instalacijska okruženja, objekte i crteže.[1] Njezini interesi istovremeno su usmjereni na suvremene i povijesne pripovjedačke prakse, složene sustave posredovane produkcije znanja te na folklorne prakse i mitologiju. Rad nastanjuje prostor između koncepta i teatralnosti, često suočavajući ideju visoke kulture s popularnim, masovnomedijskim i tradicionalnim kulturnim izrazima, iz kritičke, feminističke pozicije.[1]
Veći dio njezinih projekata istraživački je utemeljen. Gradi svoju umjetničku naraciju oko pitanja feminizma, povijesti i novih čitanja tradicije.[4]
Članica je sarajevske feminističke organizacije CRVENA te je od 2011. do 2018. bila aktivna članica umjetničkog kolektiva Good Children Gallery u New Orleansu.[1]
Kao članica CRVENE, 2017. je pokrenula Nona Residency, rezidencijalni program "za nerad i ladanje po uzoru na San Antonio", odnosno rezidencija koja je spomen njenoj baki Nevenki Matković. Rezidencija je prije svega namijenjena za žene i u njoj se boravi samo po pozivu ili preporuci. Programom je ostvarena međunarodna suradnje. Gosti su bili Vlasta Delimar, Selma Selman, Boris Buden i Hito Steyrl, spisateljica Lana Bastašić, te je uspostavljena razmjena s Atelijerima Žitnjak.[2]
Nagrade i rezidencije
- 2006. – nagrada YVVA Zvono[3]
- 2007. – nagrada T-HT i Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb[3]
- 2013. – nagrada Future of Europe, Leipzig[3]
- 2013. – uži izbor za Henkel Art Award[1]
- Rezidencije: Rijksakademie, Amsterdam; Platform Garanti, Istanbul; MuseumsQuartier Q21, Beč; KulturKontakt, Beč; Cité des Arts, Pariz[3]
Odabrane samostalne izložbe
- 2013. – Whatever the Object, GfZK, Leipzig[5]
- 2013. – No Country Other Than Liberty, SIZ at Mali Salon, Rijeka[5]
- 2014. – The Eumenides, UNO Campus Art Gallery, New Orleans[5]
- 2015. – Evil Earth, Kulturni centar Tobačna, Ljubljana[5]
- 2019.–2021. – GORGO, Röda Sten Konsthall, Göteborg[4]
- 2022. – The Laugh of the Medusa, Gallery Nova, Zagreb[4]
- 2024. – POČIMALJA – She Who Starts the Song, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo[1]
Odabrane skupne izložbe
Izdavaštvo
- 2014. – Lala's Reader, s predgovorom Jelene Vesić, izdanje P.A.R.A.S.I.T.E. Institute, Ljubljana[5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Biography. lalarascic.com 0. Pristupljeno 2026-03-25.
- ↑ 2,0 2,1 Lea Biličić: Autorski govor iz pozicije kritike i urgencije . Vizkultura. 27. kolovoza 2025. Pristupljeno 30. ožujka 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Lala Raščić. MuseumsQuartier Wien 0. Pristupljeno 2026-03-25.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Lala Raščić: The Laugh of the Medusa. WHW 0. Pristupljeno 2026-03-25.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 Lala Raščić. Atlanta Contemporary 0. Pristupljeno 2026-03-25.