Mirko Ilić: razlika između inačica
m bnz |
m Zamjena teksta - 'Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)' u 'Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb' |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se u [[Bijeljina|Bijeljini]] u [[Bosna i Hercegovina|BiH]] kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u [[Slovenija|Sloveniju]] u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku [[Škola primijenjene umjetnosti i dizajna | Rodio se u [[Bijeljina|Bijeljini]] u [[Bosna i Hercegovina|BiH]] kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u [[Slovenija|Sloveniju]] u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku [[Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb|Školu primijenjene umjetnosti]].<ref name=tl/> Radio je u [[Zagreb film]]u, reklame za [[Podravka|Podravku]] i [[Standard konfekcija|Standard konfekciju]], naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put [[strip u 1976.|1976.]] u [[Studentski list|Studentskom listu]], poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače [[Igor Kordej|Igora Kordeja]], [[Emir Mesić|Emira Mesića]] i [[Krešimir Zimunić|Krešimira Zimunića]]. Preko 30 godina živi u [[New York City, New York|New Yorku]] živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.<ref name=vl>[https://www.vecernji.hr/premium/hrvatski-najpoznatiji-dizajner-najvecu-lovu-tada-sam-zaradio-radeci-na-maksimirskom-stadionu-1248690 Večernji list] Mirjana Marinović: '' '' (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)</ref> | ||
U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf [[Ivan Ivezić]]. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.<ref>[http://timelinehrvatskogdizajna.com/1980/03/diskografske-afirmacije/ Timeline hrvatskog dizajna] Diskografske afirmacije (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)</ref> Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. | U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf [[Ivan Ivezić]]. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.<ref>[http://timelinehrvatskogdizajna.com/1980/03/diskografske-afirmacije/ Timeline hrvatskog dizajna] Diskografske afirmacije (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)</ref> Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. | ||
U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za [[New York Times]], [[Time]],<ref name=magazin/> čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom [[Steven Heller|Stevenom Hellerom]], svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u [[New York City, New York|New York]]. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge [[Slavenka Drakulić|Slavenke Drakulić]], koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.<ref name=vl/> Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je [[Smithsonian Museum|Muzej Smithsonian]] i [[SFMOMA]] u San Franciscu. U newyorškom [[MoMA]] je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.<ref>Teletekst HRT</ref> | U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za [[New York Times]], [[Time]],<ref name=magazin/> čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom [[Steven Heller|Stevenom Hellerom]], svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u [[New York City, New York|New York]]. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge [[Slavenka Drakulić|Slavenke Drakulić]], koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.<ref name=vl/> Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je [[Smithsonian Museum|Muzej Smithsonian]] i [[SFMOMA]] u San Franciscu. U newyorškom [[MoMA]] je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.<ref>Teletekst HRT</ref> | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2026. u 15:53
Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2]
Životopis
Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Timeline hrvatskog dizajna Mirko Ilić (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)
- ↑ 2,0 2,1 HRT Morana Baričević: Retrospektiva Mirka Ilića: "Danas ja samo vidim greške!" 18. kolovoza 2019. (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Večernji list Mirjana Marinović: (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)
- ↑ Timeline hrvatskog dizajna Diskografske afirmacije (pristupljeno 18. kolovoza 2019.)
- ↑ Teletekst HRT