Gyula Andrássy stariji: razlika između inačica
Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 72 sati) |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 64: | Redak 64: | ||
|fusnote = | |fusnote = | ||
}} | }} | ||
'''Gyula Andrássy stariji''' ([[Vlachovo|Oláhpatak]], [[8. ožujka]] [[1823.]]<ref>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/andrassy-gyula-st Gyula Andrássy st. – Hrvatska enciklopedija]</ref> ili [[Košice]], [[3. ožujka]] [[1823.]],<ref>[https://proleksis.lzmk.hr/8620/ Gyula Andrássy st. – Proleksis enciklopedija]</ref>, [[Slovačka]] – [[Volosko]], [[18. veljače]] [[1890.]]), [[Mađari|mađarski]] [[grof]], državnik i [[politika|političar]]. Djelovao je kao predsjednik vlade [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]] (1867. – 1871.) te kao ministar vanjskih poslova [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] (1871. – 1879.). Smatra se tvorcem dualističkog ustroja Austro-Ugarske (1867.) i [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] [[1868.]] godine. Bio je [[konzervativizam|konzervativni]] političar, podržavatelj [[Njemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]] i protivnik [[Slaveni|Slavena]] koje je doživljavao kao prijetnju, zbog čega je bio suprotstavljen [[Rusko Carstvo|Rusiji]], a protiv razbijanja [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. | '''Gyula Andrássy stariji''' ([[Vlachovo|Oláhpatak]], [[8. ožujka]] [[politika u 1823.|1823.]]<ref>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/andrassy-gyula-st Gyula Andrássy st. – Hrvatska enciklopedija]</ref> ili [[Košice]], [[3. ožujka]] [[1823.]],<ref>[https://proleksis.lzmk.hr/8620/ Gyula Andrássy st. – Proleksis enciklopedija]</ref>, [[Slovačka]] – [[Volosko]], [[18. veljače]] [[politika u 1890.|1890.]]), [[Mađari|mađarski]] [[grof]], državnik i [[politika|političar]]. Djelovao je kao predsjednik vlade [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]] ([[politika u 1867.|1867.]] – [[politika u 1871.|1871.]]) te kao ministar vanjskih poslova [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] (1871. – [[politika u 1879.|1879.]]). Smatra se tvorcem dualističkog ustroja Austro-Ugarske (1867.) i [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] [[1868.]] godine. Bio je [[konzervativizam|konzervativni]] političar, podržavatelj [[Njemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]] i protivnik [[Slaveni|Slavena]] koje je doživljavao kao prijetnju, zbog čega je bio suprotstavljen [[Rusko Carstvo|Rusiji]], a protiv razbijanja [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Ušao je u politiku [[1847.]] godine kao član [[Lajos Kossuth|Kossuthove]] radikalne reformske stranke. Sudjelovao je u [[Revolucija u Habsburškoj Monarhiji 1848.|revoluciji (1848. – 1849.)]] i borio se protiv [[Austrijsko Carstvo|Austrije]] te protiv nastojanja [[ban|hrvatskog bana]] [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]] da preuzme [[Međimurje]] i pripoji ga [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji]]. Poslije poraza mađarske revolucije [[1849.]] godine, pobjegao je u egzil te je u odsutnosti osuđen na smrt. Živio je u emigraciji u [[Carigrad]]u, [[Pariz]]u i [[London]]u, a poslije pomilovanja [[1857.]] godine, vratio se natrag u zemlju.<ref>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/andrassy-gyula-st Gyula Andrássy st. – Hrvatska enciklopedija]</ref> | Ušao je u politiku [[politika u 1847.|1847.]] godine kao član [[Lajos Kossuth|Kossuthove]] radikalne reformske stranke. Sudjelovao je u [[Revolucija u Habsburškoj Monarhiji 1848.|revoluciji (1848. – 1849.)]] i borio se protiv [[Austrijsko Carstvo|Austrije]] te protiv nastojanja [[ban|hrvatskog bana]] [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]] da preuzme [[Međimurje]] i pripoji ga [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji]]. Poslije poraza mađarske revolucije [[1849.]] godine, pobjegao je u egzil te je u odsutnosti osuđen na smrt. Živio je u emigraciji u [[Carigrad]]u, [[Pariz]]u i [[London]]u, a poslije pomilovanja [[1857.]] godine, vratio se natrag u zemlju.<ref>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/andrassy-gyula-st Gyula Andrássy st. – Hrvatska enciklopedija]</ref> | ||
Poslije povratka u Ugarsku, zauzimao se za pomirenje Mađara s dinastijom [[Habsburško-Lotaringovci|Habsburgovaca]] te se pridružio [[Ferenc Deák|Ferencu Deáku]] (1803. – 1876.) u pregovorima koji su doveli do dualističkog kompromisa [[1867.]] godine i stvaranja Austro-Ugarske monarhije. Poslije sklapanja nagodbe, Andrássy je imenovan za predsjednika vlade i ministra obrane Kraljevine Ugarske te je bio zadužen za finaliziranje ustavnih pregovora između Austrije i Ugarske. | Poslije povratka u Ugarsku, zauzimao se za pomirenje Mađara s dinastijom [[Habsburško-Lotaringovci|Habsburgovaca]] te se pridružio [[Ferenc Deák|Ferencu Deáku]] (1803. – 1876.) u pregovorima koji su doveli do dualističkog kompromisa [[1867.]] godine i stvaranja Austro-Ugarske monarhije. Poslije sklapanja nagodbe, Andrássy je imenovan za predsjednika vlade i ministra obrane Kraljevine Ugarske te je bio zadužen za finaliziranje ustavnih pregovora između Austrije i Ugarske. | ||
| Redak 74: | Redak 74: | ||
Budući da je Slavene ([[Hrvati]], [[Slovaci]], [[Srbi]], [[Rusini]]) doživljavao kao prijetnju za Ugarsku, oduprio se [[1871.]] godine naumu austrijskog predsjednika vlade [[Karl Sigmund von Hohenwart|Karla Sigmunda von Hohenwarta]] da se podigne ustavni položaj [[Zemlje Krune sv. Vaclava|Zemalja Krune sv. Vaclava]]. Andrássy je podržavao dobre odnose s [[Prusija|Njemačkom]] zbog čega se nije upleo u [[Francusko-pruski rat]] [[1870.]] godine.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Gyula-Grof-Andrassy Grof Gyula Andrássy, ugarski predsjednik vlade – Britannica Online]</ref> | Budući da je Slavene ([[Hrvati]], [[Slovaci]], [[Srbi]], [[Rusini]]) doživljavao kao prijetnju za Ugarsku, oduprio se [[1871.]] godine naumu austrijskog predsjednika vlade [[Karl Sigmund von Hohenwart|Karla Sigmunda von Hohenwarta]] da se podigne ustavni položaj [[Zemlje Krune sv. Vaclava|Zemalja Krune sv. Vaclava]]. Andrássy je podržavao dobre odnose s [[Prusija|Njemačkom]] zbog čega se nije upleo u [[Francusko-pruski rat]] [[1870.]] godine.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Gyula-Grof-Andrassy Grof Gyula Andrássy, ugarski predsjednik vlade – Britannica Online]</ref> | ||
Kao ministar vanjskih poslova, složio se na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] [[1878.]] godine da Austro-Ugarska okupira [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], | Kao ministar vanjskih poslova, složio se na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] [[1878.]] godine da Austro-Ugarska okupira [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], da Rusija ne bi profitirala od situacije izazvane pobunom [[1875.]] godine, iako je to značilo uvođenje znatnog broja Slavena u granice Carstva. Taj čin nije osobito dobro dočekan ni u Austriji ni u Ugarskoj zbog čega je Andrássy [[1879.]] godine podnio ostavku na položaj ministra vanjskih poslova. Njegov posljednji čin kao ministra bilo je stvaranje saveza između Austro-Ugarske i Njemačke koji je potrajao do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] [[1918.]] godine.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Gyula-Grof-Andrassy Grof Gyula Andrássy, ugarski predsjednik vlade – Britannica Online]</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 12. ožujak 2026. u 07:32
| Gyula Andrássy stariji | |
|---|---|
| Gyula Andrássy stariji
| |
| predsjednik vlade Kraljevine Ugarske | |
| trajanje službe 17. veljače 1867. – 14. studenog 1871. | |
| Prethodnik | Bertalan Szemere |
| Nasljednik | Menyhért Lónyay |
| ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske | |
| trajanje službe 14. studenog 1871. – 8. listopada 1879. | |
| Prethodnik | Friedrich Ferdinand von Beust |
| Nasljednik | Heinrich Karl von Haymerle |
| Rođenje | 3. ili 8. ožujka 1823. |
| Smrt | 18. veljače 1890. |
| Politička stranka | Deákova stranka |
Gyula Andrássy stariji (Oláhpatak, 8. ožujka 1823.[1] ili Košice, 3. ožujka 1823.,[2], Slovačka – Volosko, 18. veljače 1890.), mađarski grof, državnik i političar. Djelovao je kao predsjednik vlade Kraljevine Ugarske (1867. – 1871.) te kao ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske (1871. – 1879.). Smatra se tvorcem dualističkog ustroja Austro-Ugarske (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine. Bio je konzervativni političar, podržavatelj Njemačkog Carstva i protivnik Slavena koje je doživljavao kao prijetnju, zbog čega je bio suprotstavljen Rusiji, a protiv razbijanja Osmanskog Carstva.
Životopis
Ušao je u politiku 1847. godine kao član Kossuthove radikalne reformske stranke. Sudjelovao je u revoluciji (1848. – 1849.) i borio se protiv Austrije te protiv nastojanja hrvatskog bana Josipa Jelačića da preuzme Međimurje i pripoji ga Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Poslije poraza mađarske revolucije 1849. godine, pobjegao je u egzil te je u odsutnosti osuđen na smrt. Živio je u emigraciji u Carigradu, Parizu i Londonu, a poslije pomilovanja 1857. godine, vratio se natrag u zemlju.[3]
Poslije povratka u Ugarsku, zauzimao se za pomirenje Mađara s dinastijom Habsburgovaca te se pridružio Ferencu Deáku (1803. – 1876.) u pregovorima koji su doveli do dualističkog kompromisa 1867. godine i stvaranja Austro-Ugarske monarhije. Poslije sklapanja nagodbe, Andrássy je imenovan za predsjednika vlade i ministra obrane Kraljevine Ugarske te je bio zadužen za finaliziranje ustavnih pregovora između Austrije i Ugarske.
Budući da je Slavene (Hrvati, Slovaci, Srbi, Rusini) doživljavao kao prijetnju za Ugarsku, oduprio se 1871. godine naumu austrijskog predsjednika vlade Karla Sigmunda von Hohenwarta da se podigne ustavni položaj Zemalja Krune sv. Vaclava. Andrássy je podržavao dobre odnose s Njemačkom zbog čega se nije upleo u Francusko-pruski rat 1870. godine.[4]
Kao ministar vanjskih poslova, složio se na Berlinskom kongresu 1878. godine da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, da Rusija ne bi profitirala od situacije izazvane pobunom 1875. godine, iako je to značilo uvođenje znatnog broja Slavena u granice Carstva. Taj čin nije osobito dobro dočekan ni u Austriji ni u Ugarskoj zbog čega je Andrássy 1879. godine podnio ostavku na položaj ministra vanjskih poslova. Njegov posljednji čin kao ministra bilo je stvaranje saveza između Austro-Ugarske i Njemačke koji je potrajao do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.[5]