Glaukonit: razlika između inačica
m Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u '' |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infokutija mineral | |||
| ime = Glaukonit | | ime = Glaukonit | ||
| kategorija = [[Silikati|Hidrotinjac]] | | kategorija = [[Silikati|Hidrotinjac]] | ||
| Redak 45: | Redak 45: | ||
{{glavni|Hidrotinjci}} | {{glavni|Hidrotinjci}} | ||
'''Hidrotinjci''' je skupni naziv za vrlo sitne čestice (reda veličine [[Glina (tlo)|glinenih]] čestica) koje su bitne sastavnice [[ | '''Hidrotinjci''' je skupni naziv za vrlo sitne čestice (reda veličine [[Glina (tlo)|glinenih]] čestica) koje su bitne sastavnice [[škriljac]]a (glinenih škriljevca) i slične [[Tinjac|tinjcima]] (liskunima). Riječ je o [[Filosilikat|filosilikatima]] koji se od tinjaca razlikuju manjom zamjenom [[silicij]]a s [[aluminij]]em u [[Tetraedar|tetraedrima]]. Moguće su interstratifikacije s [[montmorilonit]]om, kao i neuređenost u slaganju strukturnih slojeva. Među varijetetima se obično izdvajaju: | ||
* [[ilit]], K<sub>1–1,5</sub>Al<sub>4</sub>(Si<sub>7–6,5</sub>Al<sub>1–1,5</sub>O<sub>20</sub>)(OH)<sub>4</sub>, kojim se često označava cijela skupina, | * [[ilit]], K<sub>1–1,5</sub>Al<sub>4</sub>(Si<sub>7–6,5</sub>Al<sub>1–1,5</sub>O<sub>20</sub>)(OH)<sub>4</sub>, kojim se često označava cijela skupina, | ||
* [[glaukonit]], koji je [[magnezij]]sko-[[aluminij]]ski hidrotinjac s prijelazima do seladonita, koji je gotovo bez aluminija. | * [[glaukonit]], koji je [[magnezij]]sko-[[aluminij]]ski hidrotinjac s prijelazima do seladonita, koji je gotovo bez aluminija. | ||
Posljednja izmjena od 11. ožujak 2026. u 01:52
| Glaukonit | |
|---|---|
| Datoteka:Mineraly.sk - glaukonit.jpg |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Hidrotinjac |
| Kemijska formula | |
| Identifikacija | |
| Boja | Plavo zelena, zelena, žuto zelena |
| Kristalni habitus | Elastični pločasti/platnasti ili u obliku zaobljenih peleta/agregata |
| Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
| Kalavost | Savršena [001] |
| Lom | Mrvljiv |
| Mohsova tvrdoća | 2 |
| Sjaj | Prigušen - zemljan |
| Indeks loma | nα = 1,590 – 1,612 nβ = 1,609 – 1,643 nγ = 1,610 – 1,644 |
| Optička svojstva | Biaksijalna (-) |
| Dvolom | δ = 0,020 – 0,032 |
| Pleokroizam | X = žuto-zelena, zelena; Y = Z = dublje žuto, plavkasto zeleno |
| Ogreb | Svijetlo zelen |
| Specifična težina | 2,4 – 2,95 |
| Prozirnost | Proziran do gotovo neproziran |
| Druga svojstva | Oštro vezan agregat, drobljenje, radioaktivnost: jedva se može otkriti |
Glaukonit (prema grč. γλαυϰός: plavkastozelenkast) je magnezijsko-aluminijski hidrotinjac s prijelazima do seladonita.
Hidrotinjci
Podrobniji članak o temi: HidrotinjciHidrotinjci je skupni naziv za vrlo sitne čestice (reda veličine glinenih čestica) koje su bitne sastavnice škriljaca (glinenih škriljevca) i slične tinjcima (liskunima). Riječ je o filosilikatima koji se od tinjaca razlikuju manjom zamjenom silicija s aluminijem u tetraedrima. Moguće su interstratifikacije s montmorilonitom, kao i neuređenost u slaganju strukturnih slojeva. Među varijetetima se obično izdvajaju:
- ilit, K1–1,5Al4(Si7–6,5Al1–1,5O20)(OH)4, kojim se često označava cijela skupina,
- glaukonit, koji je magnezijsko-aluminijski hidrotinjac s prijelazima do seladonita, koji je gotovo bez aluminija.
Prijelazni se oblici često označavaju kao hidromuskorit, hidrobiotit, hidroparagonit i teško ih je točno okarakterizirati. Hidrotinjci su tipični produkti trošenja (izluživanja) primarnih silikata, ali postoje naznake nastanka i iz koloidnih otopina agradacijom. [1]
Zelena zemlja
Podrobniji članak o temi: Zelena zemljaZelena zemlja je pigment koji nastaje u prirodi raspadanjem augita, i ima je u velikim količinama oko talijanskog grada Verone, po kome se često naziva veronska zemlja. Svojstven je po hladnom, plavičasto zelenom tonu. Posjeduje svestranu otpornost. Kao uljana boja priprema se s većom količinom veziva, sporije suši, slabe je pokrivne moći a osušeni premaz je mek i elastičan. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Radi intenziviranja obojenosti, zelenoj zemlji se dodaju kromov oksid ili kromov hidroksid. [2]
Zelena zemlja, poznata i kao terra verde ili veronska zelena, je anorganski pigment dobiven iz minerala seladonita i glaukonita. [3][4][5] Njegova kemijska formula je K[(Al, FeIII), (FeII, Mg](AlSi3,Si4)010(OH)2. [6]
Zelena zemlja koju su prvi koristili stari Rimljani otkrivena je na zidnim slikama Pompeja i Dura-Europosa. [7][8] Renesansni slikar i pisac Cennino Cennini tvrdio je da se "drevni nikada nisu pozlatili, osim ovim zelenim" koja se koristila kao podloga. U srednjem vijeku, jedna od njegovih najpoznatijih primjena bila je premazivanje boje tonova tijela.
Visokokvalitetna ležišta mogu se naći u Engleskoj, Francuskoj, Cipru, Njemačkoj i u Monte Baldu kod Verone u Italiji. Boja se kreće od neutralne žute zelene do svijetlo zelenkaste do tamno mat maslinasto zelene.
Izvori
- ↑ hidrotinjci, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 24. 8. 2020.
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
- ↑ Green earth Colourlex. Retrieved August 29, 2016.
- ↑ Green earth. Pigments through the Ages. www.webexhibits.com. Retrieved August 29, 2016.
- ↑ St. Clair, Kassia (2016) The Secret Lives of Colour.
- ↑ Common Medieval Pigments. d-scholarship.pitt.edu. Retrieved August 29, 2016.
- ↑ Varichon, Anne (2000) Couleurs – pigments et teintures dans les mains des peuples.
- ↑ Terre Verte. https://www.library.cornell.edu/preservation/paper/4PigAtlasWestern1.pdf. Retrieved August 30, 2016.