José Jesús Villa Pelayo: razlika između inačica
Automatski uvoz s hrwiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 16: | Redak 16: | ||
}} | }} | ||
'''José Jesús Villa Pelayo''' ( | '''José Jesús Villa Pelayo''' ([[Caracas]], [[6. studenoga]] [[književnost u 1962.|1962.]]) venezuelanski je pjesnik, esejist, književni kritičar i pravnik, istaknuti predstavnik književne generacije 90-ih. Njegov rad karakterizira uporaba intertekstualnosti, književnih apokrifa i „estetske dvojezičnosti” (koncept Gine Saraceni), koji spaja akademsku strogoću s mističnim lirizmom.<ref name="Saraceni">Saraceni, Gina. ''En-obra. Antología de la Poesía Venezolana 1983-2008''. Caracas: Editorial Equinoccio, 2008.</ref> | ||
== Biografija i karijera == | == Biografija i karijera == | ||
| Redak 32: | Redak 32: | ||
== Masonstvo == | == Masonstvo == | ||
Istaknuti je član | Istaknuti je član [[Velika loža Republike Venezuele|Velike lože Republike Venezuele]]. Godine 2024. održao je svečani govor povodom dvjestote obljetnice slobodnog zidarstva u Venezueli. Dobitnik je nagrada za svoje povijesne eseje o [[Francisco de Miranda|Franciscu de Mirandi]] (2016.) i [[José Antonio Páez|Joséu Antoniu Páezu]] (2023.). | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 10. ožujak 2026. u 06:18
| José Jesús Villa Pelayo | |
|---|---|
| Datoteka:Escanear0007.jpg José Jesús Villa Pelayo tijekom istraživanja o Franciscu de Mirandi. | |
| Rođenje | |
| Nacionalnost | venezuelanska |
| Zanimanje | pjesnik, esejist, pravnik |
| Nagrade | Nacionalna nagrada za poeziju „Stefania Mosca” (2015.) |
| Normativni nadzor | |
José Jesús Villa Pelayo (Caracas, 6. studenoga 1962.) venezuelanski je pjesnik, esejist, književni kritičar i pravnik, istaknuti predstavnik književne generacije 90-ih. Njegov rad karakterizira uporaba intertekstualnosti, književnih apokrifa i „estetske dvojezičnosti” (koncept Gine Saraceni), koji spaja akademsku strogoću s mističnim lirizmom.[1]
Biografija i karijera
Diplomirao je književnost na Središnje sveučilište Venezuele (1987.) i pravo na Sveučilištu Santa María (1992.). Specijalizirao se za ljudska prava i međunarodne odnose. Kao akademik bio je profesor na Središnjem sveučilištu Venezuele i na Metropolitanskom sveučilištu (UNIMET) u Caracasu. Tijekom 16 godina (2004. – 2020.) vodio je kulturno-političku analitičku emisiju „Enigmas del Poder” na Nacionalnom radiju Venezuele.[2]
Međunarodno priznanje
Njegovo međunarodno priznanje u Europi utvrđeno je suradnjom s talijanskom intelektualnom avantgardom. Objavljivao je u napuljskom časopisu Altri Termini, pod vodstvom Franca Cavalla, gdje su se njegovi tekstovi pojavili uz djela ličnosti kao što su Octavio Paz i Edoardo Sanguineti.[3]
Izabrana djela
- Nueva York (1992.).
- Mariana de Coimbra (1999.).
- Diario de Alejandría (2007.).
- Elegía para un mago de Venecia (2016.).
- Maraclea de Seforis (2024.).
Masonstvo
Istaknuti je član Velike lože Republike Venezuele. Godine 2024. održao je svečani govor povodom dvjestote obljetnice slobodnog zidarstva u Venezueli. Dobitnik je nagrada za svoje povijesne eseje o Franciscu de Mirandi (2016.) i Joséu Antoniu Páezu (2023.).
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
- ↑ Saraceni, Gina. En-obra. Antología de la Poesía Venezolana 1983-2008. Caracas: Editorial Equinoccio, 2008.
- ↑ Enza García. «Archivo sonoro de La Ventana/ Alba Caracas 96.3 FM». Internet Archive, 2015.
- ↑ Villa Pelayo, J.J. (1991). Altri Termini/Quaderni internazionali di literatura. Napulj, # 2-IV Serie.