Josip Botteri Dini: razlika između inačica
m Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |' |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{infookvir likovni umjetnik | |||
|ime = Josip Botteri Dini | |ime = Josip Botteri Dini | ||
|slika = | |slika = | ||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
==Životopis== | ==Životopis== | ||
Nakon završene gimnazije u [[Split]]u, Botteri Dini [[1964.]] godine upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu]], gdje pohađa studij slikarstva kod profesora [[Ljubo Ivančić|Ljube Ivančića]], [[Ferdinand Kulmer|Ferdinanda Kulmera]], [[Vjekoslav Parać|Vjekoslava Paraća]], [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i [[Ivo Režek|Ive Režeka]] i gdje je godine [[1968.]] diplomirao u klasi prof. [[Miljenko Stančić|Miljenka Stančića]].<ref>[http://www.galerijadivila.hr/bio/70/Josip-Botteri%20Dini Josip Botteri Dini - biografija], galerija Divila</ref><ref name="Kula">[http://www.galerija-kula.hr/hr/slikar/61/Josip-Botteri-Dini.aspx Josip Botteri Dini - Biografija], galerija Kula</ref> Nakon završetka studija predavao je povijest umjetnosti na gimnazijama u [[Knin]]u i [[Bol (Splitsko-dalmatinska županija)|Bolu]] do [[1975.]], nakon čega postaje slobodni umjetnik i član [[ZUH]]-a. Ujedno je bio i upravitelj [[Galerija umjetnina | Nakon završene gimnazije u [[Split]]u, Botteri Dini [[1964.]] godine upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu]], gdje pohađa studij slikarstva kod profesora [[Ljubo Ivančić|Ljube Ivančića]], [[Ferdinand Kulmer|Ferdinanda Kulmera]], [[Vjekoslav Parać|Vjekoslava Paraća]], [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i [[Ivo Režek|Ive Režeka]] i gdje je godine [[1968.]] diplomirao u klasi prof. [[Miljenko Stančić|Miljenka Stančića]].<ref>[http://www.galerijadivila.hr/bio/70/Josip-Botteri%20Dini Josip Botteri Dini - biografija], galerija Divila</ref><ref name="Kula">[http://www.galerija-kula.hr/hr/slikar/61/Josip-Botteri-Dini.aspx Josip Botteri Dini - Biografija], galerija Kula</ref> Nakon završetka studija predavao je povijest umjetnosti na gimnazijama u [[Knin]]u i [[Bol (Splitsko-dalmatinska županija)|Bolu]] do [[1975.]], nakon čega postaje slobodni umjetnik i član [[ZUH]]-a. Ujedno je bio i upravitelj [[Galerija umjetnina Branislav Dešković|Galerije umjetnina Branislav Dešković]] u Bolu.<ref name="Kula"/> Danas je profesor na [[UMAS|Likovnoj akademiji]] u Splitu, čiji je bio suosnivač. | ||
Samostalno je izlagao preko stotinu puta u zemlji i inozemstvu; neki od gradova s tog popisa su [[Pariz]], [[Milano]], [[Frankfurt]], [[Padova]], [[Toronto]], [[Los Angeles]], [[Ljubljana]], [[Zagreb]], [[Mostar]], [[Split]], [[Dubrovnik]] i dr. Njegovi se mozaici i vitraji nalaze u crkvama u [[Melbourne]]u, Splitu, Dubrovniku, Bolu, [[Baška Voda|Baškoj Vodi]], talijanskom [[Porto d'Ascoli]]ju, austrijskom [[Wulkaprodersdorf]]u i [[Beč]]u itd.<ref name="sluzbena">[http://www.botteri.net/kontakt/kontakt_b.html Službena stranica]</ref> Također je ostvario više ciklusa slika na platnu i drvu, kao i u tehnici [[Svilotisak|svilotiska]] u [[grafika]]ma. | Samostalno je izlagao preko stotinu puta u zemlji i inozemstvu; neki od gradova s tog popisa su [[Pariz]], [[Milano]], [[Frankfurt]], [[Padova]], [[Toronto]], [[Los Angeles]], [[Ljubljana]], [[Zagreb]], [[Mostar]], [[Split]], [[Dubrovnik]] i dr. Njegovi se mozaici i vitraji nalaze u crkvama u [[Melbourne]]u, Splitu, Dubrovniku, Bolu, [[Baška Voda|Baškoj Vodi]], talijanskom [[Porto d'Ascoli]]ju, austrijskom [[Wulkaprodersdorf]]u i [[Beč]]u itd.<ref name="sluzbena">[http://www.botteri.net/kontakt/kontakt_b.html Službena stranica]</ref> Također je ostvario više ciklusa slika na platnu i drvu, kao i u tehnici [[Svilotisak|svilotiska]] u [[grafika]]ma. | ||
Djela mu se nalaze u [[Vatikanski muzeji|Vatikanskom muzeju]], | Djela mu se nalaze u [[Vatikanski muzeji|Vatikanskom muzeju]], Galeriji umjetnina Branislav Dešković u Bolu, [[Galerija umjetnina Split|Galeriji umjetnina]] u Splitu, zagrebačkom [[Muzej za umjetnost i obrt|Muzeju za umjetnost i obrt]], [[Muzej grada Šibenika|Muzeju grada Šibenika]], Zbirci [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebačke nadbiskupije]] i Zbirci [[Božo Biškupić|Biškupić]].<ref name="sluzbena"/> | ||
Hrvatski likovni kritičar [[Josip Depolo]] napisao je monografiju o Josipu Botteriju Diniju.<ref>Ksenija Matanić-Živanović: Josip Depolo, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 182-183</ref> | Hrvatski likovni kritičar [[Josip Depolo]] napisao je monografiju o Josipu Botteriju Diniju.<ref>Ksenija Matanić-Živanović: Josip Depolo, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 182-183</ref> | ||
Posljednja izmjena od 1. ožujak 2026. u 23:46
| Josip Botteri Dini | |
| Rođenje | Zagreb, 3. lipnja 1943. |
|---|---|
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznata djela | brojni vitraji i mozaici |
Josip Botteri Dini (Zagreb, 3. lipnja 1943.) hrvatski je slikar. Najpoznatiji je po djelima sakralne tematike, posebice po vitrajima i mozaicima. Otac je hrvatske akademske slikarice Ane Marije Botteri.[1]
Životopis
Nakon završene gimnazije u Splitu, Botteri Dini 1964. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje pohađa studij slikarstva kod profesora Ljube Ivančića, Ferdinanda Kulmera, Vjekoslava Paraća, Krste Hegedušića i Ive Režeka i gdje je godine 1968. diplomirao u klasi prof. Miljenka Stančića.[2][3] Nakon završetka studija predavao je povijest umjetnosti na gimnazijama u Kninu i Bolu do 1975., nakon čega postaje slobodni umjetnik i član ZUH-a. Ujedno je bio i upravitelj Galerije umjetnina Branislav Dešković u Bolu.[3] Danas je profesor na Likovnoj akademiji u Splitu, čiji je bio suosnivač.
Samostalno je izlagao preko stotinu puta u zemlji i inozemstvu; neki od gradova s tog popisa su Pariz, Milano, Frankfurt, Padova, Toronto, Los Angeles, Ljubljana, Zagreb, Mostar, Split, Dubrovnik i dr. Njegovi se mozaici i vitraji nalaze u crkvama u Melbourneu, Splitu, Dubrovniku, Bolu, Baškoj Vodi, talijanskom Porto d'Ascoliju, austrijskom Wulkaprodersdorfu i Beču itd.[4] Također je ostvario više ciklusa slika na platnu i drvu, kao i u tehnici svilotiska u grafikama.
Djela mu se nalaze u Vatikanskom muzeju, Galeriji umjetnina Branislav Dešković u Bolu, Galeriji umjetnina u Splitu, zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Šibenika, Zbirci Zagrebačke nadbiskupije i Zbirci Biškupić.[4]
Hrvatski likovni kritičar Josip Depolo napisao je monografiju o Josipu Botteriju Diniju.[5]
Izvori
- ↑ Ines Grbić/Laudato: Umjetnici Botteri Dini i Peruzović: matura, Gotovina i ekspresija tijela, Laudato.hr, 30. rujna 2013., pristupljeno 27. travnja 2014.
"Dvije generacije akademskih umjetnika – otac Josip Botteri Dini, kćer Ana Marija Botteri Peruzović." - ↑ Josip Botteri Dini - biografija, galerija Divila
- ↑ 3,0 3,1 Josip Botteri Dini - Biografija, galerija Kula
- ↑ 4,0 4,1 Službena stranica
- ↑ Ksenija Matanić-Živanović: Josip Depolo, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 182-183