Mihály Károlyi: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Mihaly-karolyi--outlawsdiary00tormuoft.jpg|mini]] | |||
'''Mihály Károlyi''', [[Kraljevina Ugarska|mađarski]] političar ([[Budimpešta]], [[4. ožujka]] [[1875.]] – [[Vence]], Francuska, [[19. ožujka]] [[1955.]]). | '''Mihály Károlyi''', [[Kraljevina Ugarska|mađarski]] političar ([[Budimpešta]], [[4. ožujka]] [[1875.]] – [[Vence]], Francuska, [[19. ožujka]] [[1955.]]). Suprug "crvene grofice" Katinke Andrássy (1892. – 1985.).<ref name=ušum/> | ||
== Životopis ?? | |||
Potomak je znamenite aristokratske obitelji. Tijekom [[I. svjetski rat|I. svjetskoga rata]] zagovarao pacifističke i demokratske reforme i [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|neovisnost Mađarske]] o Austriji uz koncesije nemađarskim narodima. | Potomak je znamenite aristokratske obitelji. Tijekom [[I. svjetski rat|I. svjetskoga rata]] zagovarao pacifističke i demokratske reforme i [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|neovisnost Mađarske]] o Austriji uz koncesije nemađarskim narodima. | ||
Predsjednik je vlade građansko-socijalističke koalicije od 1918. do 1919. Predsjednik je države ([[Demokratska Republika Mađarska]]) u kraćem razdoblju 1919. Uoči ustanka [[Béla Kun|Béle Kuna]] pobjegao je iz zemlje. U izgnanstvu je 1919. do 1946. | Predsjednik je vlade građansko-socijalističke koalicije od 1918. do 1919. Predsjednik je države ([[Demokratska Republika Mađarska]]) u kraćem razdoblju 1919. Uoči ustanka [[Béla Kun|Béle Kuna]] pobjegao je iz zemlje. U izgnanstvu je 1919. do 1946. Svi iz obitelji Károlyi, koji su od 1919. do 1946. bili u emigraciji, od 1921. su se do kraja svoje emigracije služili jugoslavenskim putovnicama.<ref name=ušum>Neven Ušumović: [https://www.zkvh.org.rs/storage/app/uploads/public/643/510/557/6435105578fd7519589364.pdf ''Hrvatski motivi u mađarskoj književnosti'']. Nova riječ, časopis za književnost i umjetnost, br. 1-2/prosinca 2021. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata/NIU „Hrvatska riječ”: Subotica, str. 113. {{ISSN|2334-8208}}. ZKVH. Pristupljeno 14. prosinca 2025.</ref> | ||
Veleposlanikom [[Narodna Republika Mađarska|Mađarske]] u Parizu postaje 1947. i ostaje na toj funkciji do 1949. Bio je protivnik staljinizma. Dao je ostavku zbog procesa L. Rájku iako je uživao povlašten status "crvenoga grofa". | Veleposlanikom [[Narodna Republika Mađarska|Mađarske]] u Parizu postaje 1947. i ostaje na toj funkciji do 1949. Bio je protivnik staljinizma. Dao je ostavku zbog procesa L. Rájku iako je uživao povlašten status "crvenoga grofa". | ||
Napisao je memoare: ''Protiv cijeloga svijeta'' (1925.) i ''Vjera bez iluzija'' (1956.). | Napisao je memoare: ''Protiv cijeloga svijeta'' (1925.) i ''Vjera bez iluzija'' (1956.). | ||
== Izvori == | |||
{{izvori}} | |||
== Literatura == | == Literatura == | ||
Posljednja izmjena od 14. prosinac 2025. u 21:04
Mihály Károlyi, mađarski političar (Budimpešta, 4. ožujka 1875. – Vence, Francuska, 19. ožujka 1955.). Suprug "crvene grofice" Katinke Andrássy (1892. – 1985.).[1]
== Životopis ?? Potomak je znamenite aristokratske obitelji. Tijekom I. svjetskoga rata zagovarao pacifističke i demokratske reforme i neovisnost Mađarske o Austriji uz koncesije nemađarskim narodima.
Predsjednik je vlade građansko-socijalističke koalicije od 1918. do 1919. Predsjednik je države (Demokratska Republika Mađarska) u kraćem razdoblju 1919. Uoči ustanka Béle Kuna pobjegao je iz zemlje. U izgnanstvu je 1919. do 1946. Svi iz obitelji Károlyi, koji su od 1919. do 1946. bili u emigraciji, od 1921. su se do kraja svoje emigracije služili jugoslavenskim putovnicama.[1]
Veleposlanikom Mađarske u Parizu postaje 1947. i ostaje na toj funkciji do 1949. Bio je protivnik staljinizma. Dao je ostavku zbog procesa L. Rájku iako je uživao povlašten status "crvenoga grofa".
Napisao je memoare: Protiv cijeloga svijeta (1925.) i Vjera bez iluzija (1956.).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Neven Ušumović: Hrvatski motivi u mađarskoj književnosti. Nova riječ, časopis za književnost i umjetnost, br. 1-2/prosinca 2021. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata/NIU „Hrvatska riječ”: Subotica, str. 113. ISSN 2334-8208. ZKVH. Pristupljeno 14. prosinca 2025.