Franjo Ciraki: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Požezi [[politika u 1847.|1847.]]. U Zagrebu je studirao pravo. Zaposlio se je u gradskoj i županijskoj službi. Došao je na mjesto požeškog gradonačelnika i tu je dužnost obnašao 23 godine. Godine 1882. je izabran u Hrvatski sabor kao član [[Unionistička stranka | Rodio se je u Požezi [[politika u 1847.|1847.]]. U Zagrebu je studirao pravo. Zaposlio se je u gradskoj i županijskoj službi. Došao je na mjesto požeškog gradonačelnika i tu je dužnost obnašao 23 godine. Godine 1882. je izabran u Hrvatski sabor kao član [[Unionistička stranka|Unionističke stranke]]. Sabornik je bio do 1906. godine. Jedno je vrijeme bio sabornikom u zajedničkome [[Hrvatsko-ugarski sabor|hrvatsko-ugarskom saboru]]. <ref name=enc/> | ||
Pisao je pjesme. Stanko Vraz i Petar Preradović su utjecali na njegov pjesnički izraz. Teme u pjesmama su ljubav prema voljenoj ženi i ljubav prema domovini i te dvije teme spaja u jednu. U ondašnjoj hrvatskoj središnjoj književnoj reviji | Pisao je pjesme. Stanko Vraz i Petar Preradović su utjecali na njegov pjesnički izraz. Teme u pjesmama su ljubav prema voljenoj ženi i ljubav prema domovini i te dvije teme spaja u jednu. U ondašnjoj hrvatskoj središnjoj književnoj reviji [[Vijenac (časopis)|Vijencu]] Ciraki je početkom 70-ih godina 19. stoljeća od svih pjesnika dobio najviše prostora. <ref name=enc/> | ||
Od djela koja mu se ističu, to su zbirke ''Prve pjesme'' koje je objavio 1871., ''Florentinske elegije'' 1872. te idilični [[roman u stihovima]] ''Jankovo ljetovanje'' iz 1905. godine. Florentinske elegije predstavljaju njegov najveći pjesnički doseg. U njima je vlastiti doživljaj Firence oblikovao u formi klasičnog [[elegija|elegijskog]] [[distih]]a. Ostatak opusa čine mu novele i crtice, ali one nisu bile neke velike umjetničke vrijednosti. Napisao je brojne [[studija|studije]]. Prevodio s engleskoga, njemačkoga i francuskog jezika. <ref name=enc/> | Od djela koja mu se ističu, to su zbirke ''Prve pjesme'' koje je objavio 1871., ''Florentinske elegije'' 1872. te idilični [[roman u stihovima]] ''Jankovo ljetovanje'' iz 1905. godine. Florentinske elegije predstavljaju njegov najveći pjesnički doseg. U njima je vlastiti doživljaj Firence oblikovao u formi klasičnog [[elegija|elegijskog]] [[distih]]a. Ostatak opusa čine mu novele i crtice, ali one nisu bile neke velike umjetničke vrijednosti. Napisao je brojne [[studija|studije]]. Prevodio s engleskoga, njemačkoga i francuskog jezika. <ref name=enc/> | ||
Inačica od 17. studeni 2025. u 15:05
Franjo Ciraki (Požega, 10. studenoga 1847. – Požega, 13. veljače 1912.), hrvatski pjesnik, romanopisac, novelist, prevoditelj, saborski zastupnik i visoki lokalni dužnosnik. [1]
Životopis
Rodio se je u Požezi 1847.. U Zagrebu je studirao pravo. Zaposlio se je u gradskoj i županijskoj službi. Došao je na mjesto požeškog gradonačelnika i tu je dužnost obnašao 23 godine. Godine 1882. je izabran u Hrvatski sabor kao član Unionističke stranke. Sabornik je bio do 1906. godine. Jedno je vrijeme bio sabornikom u zajedničkome hrvatsko-ugarskom saboru. [1]
Pisao je pjesme. Stanko Vraz i Petar Preradović su utjecali na njegov pjesnički izraz. Teme u pjesmama su ljubav prema voljenoj ženi i ljubav prema domovini i te dvije teme spaja u jednu. U ondašnjoj hrvatskoj središnjoj književnoj reviji Vijencu Ciraki je početkom 70-ih godina 19. stoljeća od svih pjesnika dobio najviše prostora. [1]
Od djela koja mu se ističu, to su zbirke Prve pjesme koje je objavio 1871., Florentinske elegije 1872. te idilični roman u stihovima Jankovo ljetovanje iz 1905. godine. Florentinske elegije predstavljaju njegov najveći pjesnički doseg. U njima je vlastiti doživljaj Firence oblikovao u formi klasičnog elegijskog distiha. Ostatak opusa čine mu novele i crtice, ali one nisu bile neke velike umjetničke vrijednosti. Napisao je brojne studije. Prevodio s engleskoga, njemačkoga i francuskog jezika. [1]