Nikola Mladenić

Nikola Mladenić (Kukuljanovo, Rijeka, Hrvatska, 6. prosinca 1934.), general-major JNA, Hrvat. Pomoćnik komandanta VPO za KoV, načelnik štaba korpusa (Banja Luka), zamjenik komandanta VPO za civilne poslove (od konca svibnja 1991.), predsjednik Komisije za kontrolu primirja i prekid vatre (od 8. rujna do početka prosinca 1991.). Aktivna vojna služba u JNA prestala mu je koncem svibnja 1992., ali vojnu je službu nastavio u Vojsci Jugoslavije, u kojoj mu je aktivna vojna služba prestala lipnja 1992. godine.

Potpisnik na strani Štaba vrhovne komande JNA sporazuma u Žitniću s Vladom RH iz 21. studenoga 1991. godine, u svojstvu zamjenika zapovjednika Vojno-pomorske oblasti skupa s zapovjednikom Kninskog korpusa JNA general-majorom Vladimirom Vukovićem. Temeljem tog sporazuma temeljili su se sporazumi, sporazum od 23. studenoga 1991. potpisan u Ženevi i Sarajevski sporazum od 2. siječnja 1991., koji je stupio na snagu sutradan. Sporazum je bio između Vlade Republike Hrvatske i Štaba Vrhovne komande OS SFRJ o razmještaju garnizona JNA iz Splita, Šibenika, Zadra i Ploča, umirovljenih vojnih osoba i građanskih osoba na službi u JNA s područja Hrvatske. Oružje i oprema koje je JNA iznijela iz Hrvatske u većem je dijelu JNA iskoristila za napadno osvajačke akcije po BiH.

Sudstvo RH ga je uhitilo i osudilo, kao zamjenika komandanta Vojnopomorske oblasti, za ratne zločine protiv civilnog stanovništva. Mladenić se branio tvrdeći da nije imao nikakvih ovlasti, ali sud to nije prihvatio jer je Mladenić na drugom mjestu tvrdio da je spriječio bombardiranje nekih naselja. Mladenić je bio optužen u predmetu K-54/92 pred Okružnim sudom u Splitu, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, kao dio skupine optuženika u kojoj su još bili Mile Kandić, Nikola Mladenić, Nikola Ercegovac, Dojčilo Isaković, Ljubiša Beara, Nikola Zdravković, Slobodan Tejić, Ljubo Šekuljica, Jovan Strugar, Tomislav Stamatović, Živomir Ninković, Pavle Pantić, Mladen Vučeljić, Petar Koljanin, Milan Urošević, Ilija Brčić, Dragan Jovin, Nedjeljko Stolić, Branislav Crnić, Dragiša Lekić, Zoran Gilić, Milomir Šuka, Miroslav Pejčić, Milan Kovač, Radoslav Manojlović, Miljenko Jakovljević, Dane Kokotović, Dragan Tarbuk, Radovan Štetin, Risto Zekanović, Dragutin Horvat i Ivan Tomajić – svi optuženici su bili nedostupni, osim Nikole Mladenića i Ivana Tomajića. Prvostupanjskom presudom istog suda broj K-54/92-50 od 14. rujna 1993. godine svi optuženici osim optuženog Ivana Tomajića proglašeni su krivima, a Mladeniću je izrečena kazna od 15 godina zatvora. Vrhovni sud RH presudom od 7. rujna 1994. donio je rješenje kojim je djelomično uvažio Mladenićevu žalbute je u odnosu na njega preinačena presuda o kazni pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina;