Stradavanje Antonije Sesar i Danijele Vidović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
preuzeto s hr.wikipedije
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
{{Jednostrano}}
 
{{Stil pisanja}}
'''Stradavanje Antonije Sesar i Danijele Vidović''' bio je ratni zločin u Mostaru koji su počinili pripadnici [[Armija BiH|Armije BiH]] nad hrvatskom djecom.<ref name="Hrvatsko nebo">[https://hrvatskonebo.org/2020/11/11/godisnjica-nekaznjenog-ubojstva-dan-kada-je-djecoubilacka-abih-ubila-antoniju-i-danijelu-iz-mostara/], Pristupljeno 24.07. 2021.</ref>
'''Stradavanje Antonije Sesar i Danijele Vidović''' bio je ratni zločin u Mostaru koji su počinili pripadnici [[Armija BiH|Armije BiH]] nad hrvatskom djecom.<ref name="Hrvatsko nebo">[https://hrvatskonebo.org/2020/11/11/godisnjica-nekaznjenog-ubojstva-dan-kada-je-djecoubilacka-abih-ubila-antoniju-i-danijelu-iz-mostara/], Pristupljeno 24.07. 2021.</ref>



Posljednja izmjena od 2. srpanj 2025. u 03:40

Stradavanje Antonije Sesar i Danijele Vidović bio je ratni zločin u Mostaru koji su počinili pripadnici Armije BiH nad hrvatskom djecom.[1]

Pripadnici muslimanskih postrojbi Armije BiH su 11. studenog 1994. ispalili granatu iz pravca Južnog logora koja je pala kod mostarske katedrale, u zapadnom dijelu Mostara.[1] Tada su poginule djevojčice Antonija Sesar (rođ. 1980) i Danijela Vidović (rođ. 1979), dok je osmero djece teško i lakše ranjeno.[1]

Zločin u Mostaru

11. studenoga 1994. godine, teška granata ispaljena s položaja Armije BiH pala je s donje strane prolaza između katedrale i župne kuće.[1] Dječaci, koji su se igrali s gornje strane prolaza, ostali su svi na životu, a djevojčice koje su se bile sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda bile su pogođene gelerima: dvije od njih na smrt, a osam drugih ranjene su teže ili lakše.[2]

Toga dana vjeroučenici, iako su se krizmali nekoliko mjeseci ranije, kao i svakog drugog petka, okupili su se na zajedničkom župnom vjeronauku, kako bi predvođeni svojim župnikom učili o ljubavi prema Bogu i bližnjemu.[2] Nakon pada granate, tadašnji katedralni župnik i vjeroučitelj don Tomislav Majić, kao i drugi svećenici iz katedrale pribrali su se i pružali pomoć ranjenima i rasplakanima.[2] Vjeroučenice Danijela Vidović i Antonija Sesar preminule su te večeri, nije im pomogla ni sva stručna i spremna bolnička pomoć.[2] Djevojčice su pokopane na groblju Masline a na mjestu pogibije postavljena je spomen-ploča, gdje se može za njih Bogu pomoliti.[2]

Nekoliko je puta u javnost izlazila inicijativa da Mostar dobije ulicu koja će nositi ime ovih dviju djevojčica, ali to nikada nije realizirano. S obzirom na to da Mostar nema Gradsko vijeće posljednjih osam godina, to je nemoguće bilo učiniti.[2] Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.[2]

Povezani članci

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 [1], Pristupljeno 24.07. 2021.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 [2], Pristupljeno 24.07. 2021.