More actions
m Zamjena teksta - '{{redirect|' u '{{preusmjerava|' |
m Zamjena teksta - '<!--'''Mo(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{preusmjerava|Mobitel|slovenskog mobilnog operatera|[[Mobitel (tvrtka)]]}} | |||
[[Datoteka:Mobile phone evolution.jpg|mini|Razvoj mobilnih telefona]] | [[Datoteka:Mobile phone evolution.jpg|mini|Razvoj mobilnih telefona]] | ||
'''Mobilni telefon''' ili jednostavno '''mobitel''' ([[žargon]]ski: '''mob''') prijenosni je elektronički uređaj za [[komunikacija|komunikaciju]].<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=26055 Enciklopedija LZMK, članak "mobitel"] (pristupljeno 11. prosinca 2013.)</ref> Glavna komunikacijska funkcija je glasovna komunikacija, no u novije vrijeme dodane su funkcije kao: kratke tekstualne poruke ([[SMS]]) te kratke slikovne poruke ([[MMS]]). Mobilni telefoni se razlikuju od prijenosnih telefona po većem dometu i nisu vezani uz jednu baznu stanicu. Za uspostavljanje govorne veze s drugim mobitelom koristi se bežično spajanje na mrežu baznih stanica. Prve takve stanice su predstavljene 1980-ih i bile su analogne ([[1G]] generacija). Druga generacija ([[2G]] ili u [[Europa|Europi]] [[GSM]]) se koristi digitalnim signalom. Treća generacija ([[3G]]) je omogućila videopozive, a najnovija ([[4G]], uključuje i [[LTE]]) veće brzine prijenosa podataka.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/59185/ Proleksis enciklopedija, članak "mobitel"] (pristupljeno 11. prosinca 2013.)</ref> | '''Mobilni telefon''' ili jednostavno '''mobitel''' ([[žargon]]ski: '''mob''') prijenosni je elektronički uređaj za [[komunikacija|komunikaciju]].<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=26055 Enciklopedija LZMK, članak "mobitel"] (pristupljeno 11. prosinca 2013.)</ref> Glavna komunikacijska funkcija je glasovna komunikacija, no u novije vrijeme dodane su funkcije kao: kratke tekstualne poruke ([[SMS]]) te kratke slikovne poruke ([[MMS]]). Mobilni telefoni se razlikuju od prijenosnih telefona po većem dometu i nisu vezani uz jednu baznu stanicu. Za uspostavljanje govorne veze s drugim mobitelom koristi se bežično spajanje na mrežu baznih stanica. Prve takve stanice su predstavljene 1980-ih i bile su analogne ([[1G]] generacija). Druga generacija ([[2G]] ili u [[Europa|Europi]] [[GSM]]) se koristi digitalnim signalom. Treća generacija ([[3G]]) je omogućila videopozive, a najnovija ([[4G]], uključuje i [[LTE]]) veće brzine prijenosa podataka.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/59185/ Proleksis enciklopedija, članak "mobitel"] (pristupljeno 11. prosinca 2013.)</ref> | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 08:30
»Mobitel« preusmjerava ovamo. Za slovenskog mobilnog operatera, pogledajte Mobitel (tvrtka).
Mobilni telefon ili jednostavno mobitel (žargonski: mob) prijenosni je elektronički uređaj za komunikaciju.[1] Glavna komunikacijska funkcija je glasovna komunikacija, no u novije vrijeme dodane su funkcije kao: kratke tekstualne poruke (SMS) te kratke slikovne poruke (MMS). Mobilni telefoni se razlikuju od prijenosnih telefona po većem dometu i nisu vezani uz jednu baznu stanicu. Za uspostavljanje govorne veze s drugim mobitelom koristi se bežično spajanje na mrežu baznih stanica. Prve takve stanice su predstavljene 1980-ih i bile su analogne (1G generacija). Druga generacija (2G ili u Europi GSM) se koristi digitalnim signalom. Treća generacija (3G) je omogućila videopozive, a najnovija (4G, uključuje i LTE) veće brzine prijenosa podataka.[2]
Mobilni uređaji često imaju aplikacije za primanje elektroničke pošte putem interneta, registraciju kontakata, kalkulator, sat, alarm (budilicu), igre, programe za reprodukciju glazbe i videa itd. Osnovni koncepti mobilnih telefona izumljeni su u Bell Labs 1947. Mobilni telefoni sa zaslonom osjetljivim na dodir i dodatnim mogućnostima nazivaju se pametnim telefonima. Prvi mobilni uređaji pušteni su na tržište davne 1990. godine.
Neki od najvećih proizvođača (brendova) mobilnih telefona su: Alcatel, Apple, BlackBerry, HTC, Huawei, Lenovo, LG, Motorola, Nokia, Samsung, Sony i ZTE.
Mobilni virusi
Danas je poznato nekoliko vrsta mobilnih virusa i neki od načina da mobitel dobije virus su slanje MMS i SMS poruka, internetski programi koji se "skidaju" (en. downloading) nakon njegove instalacije i preko Bluetootha. Virusi mogu oštetiti neke datoteke i slične dokumente te se prenositi porukama, pa imaju neke sličnosti s računalnim virusima. Mobilni virusi su: Timifonica (znan od 2000. godine, virus se prenosio slanjem tekstualnih poruka), Trojan (znan od kolovoza 2004., prenosio se na isti način kao i Timifonica, a kreiran je pomoću igre Mosquito), Cabir (znan od srpnja 2004., prenosio se Bluetoothom, a napadao je mobitele sa Symbian OS, a slao se pomoću MMS-a) , Commwarrior (kreiran u ožujku 2005., napadao je mobitele sa Symbian OS, slao se pomoću MMS-a, kojim je slijedio adresar), Comwar, Duts (virus bi napadao pozivne mobitele i Pocket PCs, a napdao bi .exe datoteke i datoteke veće od 4 096 bajtova), Skulls (inficirao bi desktop i pravio korisnikove aplikacije, a napadao je mobitele koji služe uglavnom za pozive) Lasco. A (prenosio bi se Bluetoothom, a napadao bi većinom datoteke).
Vidi još
Izvori
- ↑ Enciklopedija LZMK, članak "mobitel" (pristupljeno 11. prosinca 2013.)
- ↑ Proleksis enciklopedija, članak "mobitel" (pristupljeno 11. prosinca 2013.)