Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Lokacijska karta|Hrvatska|label=Karanac|lat=45.7606|long=18.6844|caption= Karanac}} | |||
'''Pokolj u [[Karanac|Karancu]]''' je bio srpski [[ratni zločin]] iz doba [[Domovinski rat|srpsko-crnogorske agresije]] na Hrvatsku. | '''Pokolj u [[Karanac|Karancu]]''' je bio srpski [[ratni zločin]] iz doba [[Domovinski rat|srpsko-crnogorske agresije]] na Hrvatsku. | ||
| Redak 30: | Redak 30: | ||
[[Kategorija:Ratni zločini nad Hrvatima u Domovinskom ratu|Karanac]] | [[Kategorija:Ratni zločini nad Hrvatima u Domovinskom ratu|Karanac]] | ||
[[Kategorija:Karanac]] | |||
Posljednja izmjena od 10. lipanj 2025. u 02:53
Pokolj u Karancu je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku.
Mjesto počinjenja zločina je bilo baranjsko selo Karanac, koje se nalazi na južnim padinama Banske kose, 4 km jugoistočno od Kneževih Vinograda.
Počinjen je 17. listopada 1991., nakon što su velikosrpske snage zauzele ovo mjesto.
U ovom nedjelu su četnici nakon dugog mučenja u policijskoj postaji u Belom Manastiru ubili četiri hrvatska civila, oca i njegovih troje sinova[1]. Bez ikakvoga razloga i povoda ubili su Vinka Čička (50 godina) i njegova tri sina: 23-godišnjeg Matu, 25-godišnjeg Antu i 27 godina starog Ivana.[2]
Žrtve su odvedene iz kuća u policijsku postaju u Beli Manastir te istog dana na pripremljeno stratište, napuštenu farmu Sudaraš, blizu Belog Manastira, gdje su ih pogubili bez svjedoka. [2]
Srpske okupacijske vlasti su mjesec dana posprdno poricale pripadnicima obitelji ubijenih da su ta 4 civila bila u njihovoj policijskoj postaji. Tek 27. studenog 1991. su vratili doma iznakažena tijela ubijenih. Četnici su članovima obitelji zabranili otvoriti lijesove,[1] jer su tijela bila toliko unakažena.[2]
Velikosrbi su se okomili na ovu obitelj jer je ta kuća bila prva na ulazu u Karanac i uz to je bila hrvatska. U kontekstu ovog ratnog zločina valja spomenuti da je jedan od glavnih četnika u Belom Manastiru (prema tome kako su svjedočili Hrvati iz Karanca) jednom rekao da ga "ni četrdeset hrvatskih glava ne može zadovoljiti jer je to premalen broj"[1]. Broj od 40 Hrvata se odnosio na popis hrvatskih kuća u Karancu koje su načinile srpske pobunjeničke vlasti, po kojemu ih se toliko trebalo "osloboditi" za srpske izbjeglice[1].
U Karancu su četnici kasnije pobili još dvanaest Hrvata civila.
Hrvatske vlasti službeno nisu podnijele čak ni tužbu za počinjen zločin, a istražni postupak su pokrenule tek 2000., i to nakon privatne tužbe koju je podigao član obitelji. [1] Za ovaj zločin nije do danas odgovarao nitko, premda se znade imena i prezimena osoba koje su s osnovom osumnjičene za ovaj ratni zločin.[2]
Vidi još
Izvori
Vanjske poveznice
- Karanac na fallingrain.com
- Zaboravljene hrvatske žrtve (3): Karanac, Beli Manastir Feljton Glasa Koncila