Enrique Amorim: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{es icon}}' u '{{špa oznaka}}'
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Enrique Amorim'''-->[[Datoteka:Enrique Amorim.JPG|mini|desno|Enrique Amorim.]]
<!--'''Enrique Amorim'''-->[[Datoteka:Enrique Amorim.JPG|mini|desno|Enrique Amorim.]]
'''Enrique Amorim''' ([[Salto (Urugvaj)]], [[25. srpnja]] [[1900.]] - Salto, [[28. srpnja]] [[1960.]]) bio je urugvajski romanopisac, dramatičar i [[marksizam|marksist]] baskijskog-portugalskog podrijetla.<ref name=baski>Ramírez, Mercedes (listopad 1968), [http://www.autoresdeluruguay.uy/biblioteca/enrique_amorim/sobre/capitulooriental27.pdf ''»Enrique Amorim«''], iz knjige ''Capitulo Oriental: Povijest urugvajske književnosti'', 27. poglavlje, pristupljeno 16. travnja 2013. {{es icon}}</ref>
'''Enrique Amorim''' ([[Salto (Urugvaj)]], [[25. srpnja]] [[1900.]] - Salto, [[28. srpnja]] [[1960.]]) bio je urugvajski romanopisac, dramatičar i [[marksizam|marksist]] baskijskog-portugalskog podrijetla.<ref name=baski>Ramírez, Mercedes (listopad 1968), [http://www.autoresdeluruguay.uy/biblioteca/enrique_amorim/sobre/capitulooriental27.pdf ''»Enrique Amorim«''], iz knjige ''Capitulo Oriental: Povijest urugvajske književnosti'', 27. poglavlje, pristupljeno 16. travnja 2013. {{špa oznaka}}</ref>


Rođen je u [[Salto (Urugvaj)|Saltu]], gradu na jugozapadu Urugvaja, u siromašnoj stočarskoj obitelji. Otac mu je imao portugalske korijene, a majka je bila doseljena [[Baski]]jka.<ref name=baski/> Za života proputovao je cijelu [[Latinska Amerika|Latinsku Ameriku]] i [[Europa|Europu]], gdje se prvi put susreo s [[marksizam|marksizmom]] koji je prihvatio i na njemu temeljio svoje političko djelovanje. Njegova kuću u rodnom Saltu izgrađena je prema nacrtima poznatog francuskog arhitekta [[Le Corbusier]]a.
Rođen je u [[Salto (Urugvaj)|Saltu]], gradu na jugozapadu Urugvaja, u siromašnoj stočarskoj obitelji. Otac mu je imao portugalske korijene, a majka je bila doseljena [[Baski]]jka.<ref name=baski/> Za života proputovao je cijelu [[Latinska Amerika|Latinsku Ameriku]] i [[Europa|Europu]], gdje se prvi put susreo s [[marksizam|marksizmom]] koji je prihvatio i na njemu temeljio svoje političko djelovanje. Njegova kuću u rodnom Saltu izgrađena je prema nacrtima poznatog francuskog arhitekta [[Le Corbusier]]a.


[[1920.]] počeo je pisati za argentinski ljevičarski časopis ''Los Pensadores'' koji se izdavao u glavnom gradu [[Buenos Aires]]u. Završetkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], priključio se [[Komunistička partija Urugvaja|Komunističkoj partiji Urugvaja]] [[1947.]], koja nije uživala potporu javnosti i urugvajskog naroda. Zaslužan je za obnavljanje spomena na španjolskog pjesnika [[Federico García Lorca|Federica Garcíe Lorce]], kojeg su tijekom [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] ubile pristaše [[Francisco Franco|Francisca Franca]].<ref>Gibson, Ian, ''El assasinato de García Lorca'', 1996., Barcelona: Plaza & Janes, str. 255. {{ISBN|978-84-663-1314-8}}. {{es icon}}</ref><ref>Graham, Helen, ''The Spanish Civil War. A very short introduction'', [[Sveučilište Oxford]], 2006., Oxford University Press, str. 28 {{eng oznaka}}</ref><ref>Beevor, Antony, ''The Battle for Spain. The Spanish Civil War 1936–1939'', Penguin Books, 2006, London, str. 100 {{eng oznaka}}</ref>
[[1920.]] počeo je pisati za argentinski ljevičarski časopis ''Los Pensadores'' koji se izdavao u glavnom gradu [[Buenos Aires]]u. Završetkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], priključio se [[Komunistička partija Urugvaja|Komunističkoj partiji Urugvaja]] [[1947.]], koja nije uživala potporu javnosti i urugvajskog naroda. Zaslužan je za obnavljanje spomena na španjolskog pjesnika [[Federico García Lorca|Federica Garcíe Lorce]], kojeg su tijekom [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] ubile pristaše [[Francisco Franco|Francisca Franca]].<ref>Gibson, Ian, ''El assasinato de García Lorca'', 1996., Barcelona: Plaza & Janes, str. 255. {{ISBN|978-84-663-1314-8}}. {{špa oznaka}}</ref><ref>Graham, Helen, ''The Spanish Civil War. A very short introduction'', [[Sveučilište Oxford]], 2006., Oxford University Press, str. 28 {{eng oznaka}}</ref><ref>Beevor, Antony, ''The Battle for Spain. The Spanish Civil War 1936–1939'', Penguin Books, 2006, London, str. 100 {{eng oznaka}}</ref>


== Djela ==
== Djela ==

Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 05:01

Datoteka:Enrique Amorim.JPG
Enrique Amorim.

Enrique Amorim (Salto (Urugvaj), 25. srpnja 1900. - Salto, 28. srpnja 1960.) bio je urugvajski romanopisac, dramatičar i marksist baskijskog-portugalskog podrijetla.[1]

Rođen je u Saltu, gradu na jugozapadu Urugvaja, u siromašnoj stočarskoj obitelji. Otac mu je imao portugalske korijene, a majka je bila doseljena Baskijka.[1] Za života proputovao je cijelu Latinsku Ameriku i Europu, gdje se prvi put susreo s marksizmom koji je prihvatio i na njemu temeljio svoje političko djelovanje. Njegova kuću u rodnom Saltu izgrađena je prema nacrtima poznatog francuskog arhitekta Le Corbusiera.

1920. počeo je pisati za argentinski ljevičarski časopis Los Pensadores koji se izdavao u glavnom gradu Buenos Airesu. Završetkom Drugog svjetskog rata, priključio se Komunističkoj partiji Urugvaja 1947., koja nije uživala potporu javnosti i urugvajskog naroda. Zaslužan je za obnavljanje spomena na španjolskog pjesnika Federica Garcíe Lorce, kojeg su tijekom Španjolskog građanskog rata ubile pristaše Francisca Franca.[2][3][4]

Djela

Romani

  • La carreta (1929.)
  • El paisano Aguilar (1934.)
  • La edad despareja (1938.)
  • El caballo y su sombra (1941.)
  • La luna se hizo con agua (1944.)
  • El asesino desvelado (1946.)
  • Feria de farsantes (1952.)
  • Eva Burgos (1960.)

Knjige i kratke priče

  • Amorim (1923.)
  • Horizontes y bocacalles (1926.)
  • Tráfico (1927.)
  • La trampa del pajonal (1928.)
  • Del 1 al 6 (1932.)
  • La plaza de las carretas (1937.)
  • Después del temporal (1953.)

Poeme

  • Veinte años (1920.)
  • Visitas al cielo (1929.)
  • Poemas uruguayos (1935.)
  • Dos poemas (1940.)
  • Primero de Mayo (1949.)
  • Quiero (1954.)
  • Sonetos de amor en verano (1958.)

Drame

  • La segunda sangre (1950.)
  • Don Juan 38 (1958.)

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Ramírez, Mercedes (listopad 1968), »Enrique Amorim«, iz knjige Capitulo Oriental: Povijest urugvajske književnosti, 27. poglavlje, pristupljeno 16. travnja 2013. (špa.)
  2. ↑ Gibson, Ian, El assasinato de García Lorca, 1996., Barcelona: Plaza & Janes, str. 255. ISBN 978-84-663-1314-8. (špa.)
  3. ↑ Graham, Helen, The Spanish Civil War. A very short introduction, Sveučilište Oxford, 2006., Oxford University Press, str. 28 (eng.)
  4. ↑ Beevor, Antony, The Battle for Spain. The Spanish Civil War 1936–1939, Penguin Books, 2006, London, str. 100 (eng.)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Enrique_Amorim&oldid=583660"