Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Crkva sv. Stjepana''' je bila [[starohrvatska umjetnost|starohrvatska]] kraljevska crkva u [[Dubrovnik]]u koju je, prema legendi, dao podići hrvatski kralj [[Stjepan Miroslav]]. Crkva je iz polovice 10. stoljeća. Izgrađena je na području Pustijerne. U [[predromanika|predromaničkom]] je stilu. [[Porfirogenet]] ju u ''[[O upravljanju carstvom]]'' spominje da je u središtu grada,<ref>Pripremili Krešimir Regan i Branko Nadilo:[http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-58-2006-03-08.pdf ''Crkveno graditeljstvo. Ranoromaničke sakralne građevine dubrovačkog područja (II.)''], Građevinar 58 (2006) 3. str. 233, 237-239. Pristupljeno 29. travnja 2017.</ref> i kao ''najznačajniju građevinu Dubrovnika...u kojoj su se čuvale relikvije [[sv. Pankracij|sv. Pankracija]]''.<ref name="digest">[http://www.dubrovnikdigest.com/news/crkva-svetog-stjepana-najstarija-crkva-unutar-zidina ''Crkva svetog Stjepana, najstarija crkva unutar zidina''], Dubrovnik Digest, 26. prosinca 2015. (pristupljeno 29. travnja 2017.)</ref> | |||
Kralj i njegova supruga, hrvatska kraljica [[Margarita (hrvatska kraljica)|Margarita]] (Mare) dali su ju podići kao svoju zadužbinu prigodom boravka [[948.]] godine. Crkvi su donijeli sv. moći. Crkva se nalazi kod današnjih gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa u Dubrovniku. Podignuta je ponad stare crkvice sv. Stjepana, gdje su se kralj i kraljica išli pokloniti čuvenim sv. moćima, a prema danom zavjetu. Zadužbinsku crkvu nadijelili su kraljevskim darovima i dali joj posebna župnika.<ref name="Bjelovučić3">Nikola Zvonimir Bjelovučić: [https://library.foi.hr/m3/kd1.php?B=1&sqlx=X01292&ser=&sqlid=1&sqlnivo=&css=&H=&U=HRVATSKA ''Crvena Hrvatska i Dubrovnik''], Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 3 [http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=2292 5-44], Knjižnica FOI (pristupljeno 29. travnja 2017.)</ref> | Kralj i njegova supruga, hrvatska kraljica [[Margarita (hrvatska kraljica)|Margarita]] (Mare) dali su ju podići kao svoju zadužbinu prigodom boravka [[948.]] godine. Crkvi su donijeli sv. moći. Crkva se nalazi kod današnjih gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa u Dubrovniku. Podignuta je ponad stare crkvice sv. Stjepana, gdje su se kralj i kraljica išli pokloniti čuvenim sv. moćima, a prema danom zavjetu. Zadužbinsku crkvu nadijelili su kraljevskim darovima i dali joj posebna župnika.<ref name="Bjelovučić3">Nikola Zvonimir Bjelovučić: [https://library.foi.hr/m3/kd1.php?B=1&sqlx=X01292&ser=&sqlid=1&sqlnivo=&css=&H=&U=HRVATSKA ''Crvena Hrvatska i Dubrovnik''], Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 3 [http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=2292 5-44], Knjižnica FOI (pristupljeno 29. travnja 2017.)</ref> | ||
Posljednja izmjena od 27. prosinac 2024. u 05:30
Crkva sv. Stjepana je bila starohrvatska kraljevska crkva u Dubrovniku koju je, prema legendi, dao podići hrvatski kralj Stjepan Miroslav. Crkva je iz polovice 10. stoljeća. Izgrađena je na području Pustijerne. U predromaničkom je stilu. Porfirogenet ju u O upravljanju carstvom spominje da je u središtu grada,[1] i kao najznačajniju građevinu Dubrovnika...u kojoj su se čuvale relikvije sv. Pankracija.[2]
Kralj i njegova supruga, hrvatska kraljica Margarita (Mare) dali su ju podići kao svoju zadužbinu prigodom boravka 948. godine. Crkvi su donijeli sv. moći. Crkva se nalazi kod današnjih gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa u Dubrovniku. Podignuta je ponad stare crkvice sv. Stjepana, gdje su se kralj i kraljica išli pokloniti čuvenim sv. moćima, a prema danom zavjetu. Zadužbinsku crkvu nadijelili su kraljevskim darovima i dali joj posebna župnika.[3]
Kraljica Margarita darovala je crkvi relikviju drva sv. Križa.[4] Poslije suprugove smrti, hrvatska kraljica Margarita vratila se je u Dubrovnik, postala duvna i živjela svetim životom.[5] Preminula je u Dubrovniku kao duvna.[3] Bila je pokopana je ispred ove crkvice. Godine 1590. dubrovački plemić Junij Gradić premjestio je sve posmrtne ostatke koji su bili ispred ove crkve i pokopao ih u novi grob, sagrađen naročito za ostatke pokojnika.[5]
Crkvu je uništio veliki potres 1667. godine i nakon toga nije obnavljana.
Kraljevska zadužbinska crkva 20. stoljeće dočekala je kao razvalina. Sva su vrata bila zatvorena, a jedini ulaz bio je kroz pretkuće sjemeništa.[6]
U otkapanju zatrpanih ostataka sudjelovao je zavičajni povjesničar i zaljubljenik u dubrovačku povijest don Niko Gjivanović,[7] Nikola Zvonimir Bjelovučić i slikar Ivo Scattolini. Dopuštenje su dobili od vlasnika, biskupskog sjemeništa, a priskrbio im ga je dubrovački biskup dr Josip Marčelić. I lokalne su vlasti pomogle u otkopavanju prizemlja. Dali su im inženjere i radnike. Ostatke su iskapali od rujna i završili studenoga 1927. godine.[6]
Ostatci prve male crkvice sv. Stjepana nalaze se usred ove crkve. Pri iskapanju 1927. nađeni su temeljni zidovi i ostatci apside. Za staru crkvicu Junije Rastić je napisao da je u njoj 920. godine po povratku iz Rima "kralj trebinjski Pavlimir" udijelio velike milostinje i pohranio moći petero svetaca koje je donio iz Rima: sv. Ahileja, sv. Domitile, sv. Nereja, sv. Pankracija i sv. Petronile, kćeri sv. Petra, te je zbog vjerovanja da su ovdje sv. moći, crkva postala glasovita u Crvenoj i Bijeloj Hrvatskoj.[6]
Više ulomaka ukrašenog kamenog namještaja iz predromaničke crkve pronađeno je prigodom istraživanja. Nedvojbeno su utvrđene dvije razvojne faze crkve, starija od konca 8. ili početku 9. stoljeća, a iz 10. – 11. stoljeća.[2] Ustanovljeno je da je prvotna crkva bila iste širine kao današnja, da je apsida bila pravokutna i da je crkvica bila jednobrodna i vjerojatno bez kupole.[8]
Izvori
- ↑ Pripremili Krešimir Regan i Branko Nadilo:Crkveno graditeljstvo. Ranoromaničke sakralne građevine dubrovačkog područja (II.), Građevinar 58 (2006) 3. str. 233, 237-239. Pristupljeno 29. travnja 2017.
- ↑ 2,0 2,1 Crkva svetog Stjepana, najstarija crkva unutar zidina, Dubrovnik Digest, 26. prosinca 2015. (pristupljeno 29. travnja 2017.)
- ↑ 3,0 3,1 Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 3 5-44, Knjižnica FOI (pristupljeno 29. travnja 2017.)
- ↑ Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 70 , Knjižnica FOI. Slika drva sv. Križa koji je kraljica Margarita darovala dubrovačkoj crkvi sv. Stjepana (pristupljeno 29. travnja 2017.)
- ↑ 5,0 5,1 Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 4 5-44, Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 3, 5 5-44, Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
- ↑ autor i urednik. Sebastijan Vukosavić: Gradoplov, Hrvatski radio - Radio Dubrovnik, emitirano 21. studenoga 2016. (pristupljeno 23. travnja 2017.)
- ↑ dubrovniknet team: FOTO: Otvorena izložba o obnovi crkve svetog Stjepana, Dubrovniknet.hr, 15. veljače 2016. (pristupljeno 29. travnja 2017.)
Vanjske poveznice
- Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 38 , Knjižnica FOI. Poglavlje: Kraljevska crkva sv. Stjepana u Dubrovniku iz polovice X.
- Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 69 , Knjižnica FOI. Slika 1: Ruševine kraljevske crkve sv. Stjepana u Dubrovniku koju je podigao hrvatski kraljevski par. U sredini slike ostatci prve crkvice sv. Stjepana koju spominje Porfirogenet
- Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 71 , Knjižnica FOI. Slika 3: Udubina kraljevske crkve sv. Stjepana
- Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 72 , Knjižnica FOI. Slika 4: Bačvasti svod, mjesta za pilastre i kapitele u crkvi sv. Stjepana i (desno) apsida crkve sv. Stjepana