Petar Pifat: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Petar Pifat''' (Novi Sad, 1982. — Osijek, 12. travnja 2022.), hrvatski glazbenik i kulturni djela...«. |
aktivna poveznica |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Petar Pifat''' ([[Novi Sad]], [[glazba u 1982.|1982.]] — [[Osijek]], [[12. travnja]] [[glazba u 2022.|2022.]]), hrvatski glazbenik i kulturni djelatnik iz Vojvodine. Bio je zaljubljenik u povijest [[Petrovaradin]]a i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.<ref name="ZKVH, in memoriam">[http:// | '''Petar Pifat''' ([[Novi Sad]], [[glazba u 1982.|1982.]] — [[Osijek]], [[12. travnja]] [[glazba u 2022.|2022.]]), hrvatski glazbenik i kulturni djelatnik iz Vojvodine. Bio je zaljubljenik u povijest [[Petrovaradin]]a i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.<ref name="ZKVH, in memoriam">[http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/6995/In-memoriam:-Petar-Pifat-(1982-2022)/ ''In memoriam Petar Pifat (Novi Sad, 1982. – Osijek, 2022.) '']. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 14. travnja 2022.</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Novom Sadu. U Petrovaradinu je završio osnovnu školu. U Novom Sadu je završio osnovnu glazbenu školu. U Futogu je završio srednju poljoprivrednu. Studirao je u Novom Sadu gdje je diplomirao menadžment u medijima.<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | Rodio se je u Novom Sadu. U Petrovaradinu je završio osnovnu školu. U Novom Sadu je završio osnovnu glazbenu školu. U Futogu je završio srednju poljoprivrednu. Studirao je u Novom Sadu gdje je diplomirao menadžment u medijima.<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | ||
Radio je kao urednik i voditelj [[kolažni program|kolažnog programa]] na hrvatskom jeziku radija na [[Radio-televizija Vojvodine|Radio-televiziji Vojvodine]].<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | Radio je kao [[urednik]] i [[radijski voditelj|voditelj]] [[kolažni program|kolažnog programa]] na hrvatskom jeziku radija na [[Radio-televizija Vojvodine|Radio-televiziji Vojvodine]].<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | ||
Strastveni proučavatelj Petrovaradina i istraživač njegove prošlosti. Sudjelovao je na većem broju stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Bio je ključan kad je hrvatska zajednica dobila u posjed rodnu kuću bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Velike su mu zasluge u oživljavanju marijanskog svetišta [[Tekije (Srijem)|Tekija]]<ref>Biskupijsko svetište Gospe Tekijske, najpoznatije srijemsko svetište Gospe Snježne.</ref> kraj Petrovaradina. Tom je svetištu bio rektorom. Pokrenuo je projekt [[Muzej svetišta Gospe Tekijske|muzeja tekijskog svetišta]], koji je zatim i osnovan. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju „Petar Pifat – [[Muzej Grada Petrovaradina]]“.<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | Strastveni proučavatelj Petrovaradina i istraživač njegove prošlosti. Sudjelovao je na većem broju stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Bio je ključan kad je hrvatska zajednica dobila u posjed [[Spomen-dom bana Josipa Jelačića|rodnu kuću bana Josipa Jelačića]] u Petrovaradinu. Velike su mu zasluge u oživljavanju marijanskog svetišta [[Tekije (Srijem)|Tekija]]<ref>Biskupijsko svetište Gospe Tekijske, najpoznatije srijemsko svetište Gospe Snježne.</ref> kraj Petrovaradina. Tom je svetištu bio rektorom. Pokrenuo je projekt [[Muzej svetišta Gospe Tekijske|muzeja tekijskog svetišta]], koji je zatim i osnovan. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju „Petar Pifat – [[Muzej Grada Petrovaradina]]“.<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | ||
Otkad je osnovan [[Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]] Pifat je surađivao s njime.<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | Otkad je osnovan [[Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]] Pifat je surađivao s njime.<ref name="ZKVH, in memoriam"/> | ||
Posljednja izmjena od 16. prosinac 2024. u 23:17
Petar Pifat (Novi Sad, 1982. — Osijek, 12. travnja 2022.), hrvatski glazbenik i kulturni djelatnik iz Vojvodine. Bio je zaljubljenik u povijest Petrovaradina i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.[1]
Životopis
Rodio se je u Novom Sadu. U Petrovaradinu je završio osnovnu školu. U Novom Sadu je završio osnovnu glazbenu školu. U Futogu je završio srednju poljoprivrednu. Studirao je u Novom Sadu gdje je diplomirao menadžment u medijima.[1]
Radio je kao urednik i voditelj kolažnog programa na hrvatskom jeziku radija na Radio-televiziji Vojvodine.[1]
Strastveni proučavatelj Petrovaradina i istraživač njegove prošlosti. Sudjelovao je na većem broju stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Bio je ključan kad je hrvatska zajednica dobila u posjed rodnu kuću bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Velike su mu zasluge u oživljavanju marijanskog svetišta Tekija[2] kraj Petrovaradina. Tom je svetištu bio rektorom. Pokrenuo je projekt muzeja tekijskog svetišta, koji je zatim i osnovan. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju „Petar Pifat – Muzej Grada Petrovaradina“.[1]
Otkad je osnovan Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Pifat je surađivao s njime.[1]
Znatan je Pifatov prinos u glazbi. Od 2012. do 2020. bio je predsjedavao je Hrvatskim kulturno-prosvjetnim društvom Jelačić iz Petrovaradina. Preko deset je godina organizirao i vodio priredbe i kulturne manifestacije u okvirima hrvatske i katoličke zajednice u Vojvodini. [1]
U dvama je navratima bio vijećnikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, 2015. – 2020. i od 2020. do smrti. Krasila ga je odgovornost u djelovanju, zdravo rasuđivanje, privrženost programu i vodstvu te aktivizam koji je vodio boljitku Hrvata ne samo u Petrovaradinu nego i u cijeloj Vojvodini.[1]
Umro je mlad, s tek 41 godinom. Razbolio se "jer je bio izložen pogibeljima struktura koje nisu naklonjene Hrvatima zbog zalaganja za dobro Hrvata u Vojvodini s kojima nije mogao izaći na kraj. Razbolio se od tereta koji je nosio i dobio neizlječivu bolest." Umro je 12. travnja 2022. godine.[1]
Djela
Napisao je knjige:[1]
- Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča, monografija, suautor
- Vesel'te se, kršćani : božićne popijevke i običaji u Petrovaradinu
- Priče iz Gradića Petrovaradinske tvrđave (i izdanja na engleskom Tales from Gradić : Petrovaradin fortress)
Stručne radove objavio je u časopisima Nova riječ i Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a) te u zbornicima.[1]
Nagrade i priznanja
- Knjiga Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča nagrađena je nagradom Emerik Pavić Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.[1]