Bečka konvencija o diplomatskim odnosima: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Bečka konvencija o diplomatskim odnosima''' usvojena je [[14. travnja]] [[1961.]] na Konferenciji Ujedinjenih naroda od diplomatskim odnosima i imunitetima, koja se održala u Neue Hofburgu u [[Beč]]u, [[Austrija]], od [[2. ožujka]] do [[14. travnja]] [[1961.]] Konferencija je također usvojila Fakultativni protokol o stjecanju državljanstva, Fakultativnu protokol o obveznom rješavanju sporova, Završni akta s dodatkom četiri rezolucije.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=III-3&chapter=3&lang=en |accessdate=7. siječnja 2011. |title=Arhivirana kopija |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130519165249/http://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=III-3&chapter=3&lang=en |archivedate=19. svibnja 2013. }}</ref> Konvencija je [[međunarodni ugovor]] kojim je kodificiran najvažniji dio do tada postojećeg običajnog [[diplomatsko pravo|diplomatskog prava]], uz neke novije dispozicije. U njoj su sadržane odredbe o pravima i obvezama države primateljice i države šiljateljice u pogledu stalnih diplomatskih misija dvostranog karaktera, imuniteta i privilegija članova diplomatske misije, administrativnog i tehničkog osoblja. | |||
Konvencija je stupila na snagu [[24. travnja]] [[1964.]], a početkom 2011. godine, odnosno 50 godina od njezinog usvajanja, 187 država stranke su Konvencije. | Konvencija je stupila na snagu [[24. travnja]] [[1964.]], a početkom 2011. godine, odnosno 50 godina od njezinog usvajanja, 187 država stranke su Konvencije. | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 13:19
Bečka konvencija o diplomatskim odnosima' usvojena je 14. travnja 1961. na Konferenciji Ujedinjenih naroda od diplomatskim odnosima i imunitetima, koja se održala u Neue Hofburgu u Beču, Austrija, od 2. ožujka do 14. travnja 1961. Konferencija je također usvojila Fakultativni protokol o stjecanju državljanstva, Fakultativnu protokol o obveznom rješavanju sporova, Završni akta s dodatkom četiri rezolucije.[1] Konvencija je međunarodni ugovor kojim je kodificiran najvažniji dio do tada postojećeg običajnog diplomatskog prava, uz neke novije dispozicije. U njoj su sadržane odredbe o pravima i obvezama države primateljice i države šiljateljice u pogledu stalnih diplomatskih misija dvostranog karaktera, imuniteta i privilegija članova diplomatske misije, administrativnog i tehničkog osoblja.
Konvencija je stupila na snagu 24. travnja 1964., a početkom 2011. godine, odnosno 50 godina od njezinog usvajanja, 187 država stranke su Konvencije.
Izvori
- ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Nedostaje obavezni parametar:journal
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasijournal