More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Bernard Nathanson''' ([[New York]], [[31. srpnja]] [[1926.]] - [[21. veljače]] [[2011.]]) – [[SAD|američki]] [[liječnik]] i aktivist. | |||
Diplomirao je [[medicina|medicinu]] u [[Montreal]]u [[1949.]] godine. Bio je liječnik iz područja ginekologije i porodništva. Jedan je do osnivača američke "Nacionalne udruge za ukidanje zakona o pobačaju" (NARAL), koja se kasnije primenovala u "Akcijsku ligu za pravo na pobačaj". To je bila prva politička akcijska skupina za [[pobačaj]] u [[SAD]]-u. Osnovana je [[1968.]] godine. U to vrijeme pobačaj je bio zabranjen i javnost je bila protiv njega. Bernard Nathanson sa suradnicima je radio na promjeni javnog mijenja. Pri tome su koristili i lažne [[anketa|ankete]] o podupiranju pobačaja. Izlazili su u javost s brojkama, da oko 10.000 žena umire godišnje pri ilegalnim pobačajima u SAD-u, dok je stvarni broj bio između 200 i 250 žena godišnje. Davali su medijima podatke, da je godišnje bilo milijun ilegalnih pobačaja, dok ih je stvarno bilo 100.000. Bernard Nathanson osobno je to priznao prilikom govora u [[Dublin]]u povodom promjene irskog Ustava. <ref>"CONFESSION OF AN EX-ABORTIONIST", by Dr. Bernard Nathanson</ref> Ti podaci utjecali su na američku javnost, pa je pobačaj dozvoljen u saveznoj državi New York [[1970.]] godine, a tri godine kasnije nakon odluke Vrhovnog suda u sudskim procesima [[Sudski proces Roe protiv Wade|Roe protiv Wadea]] i [[Sudski proces Doe protiv Boltona|Doe protiv Boltona]] i u cijelom SAD-u. Nathanson je postao ravnatelj tada najveće klinike za pobačaje u svijetu sa sjedištem u New Yorku. U dvije godine dok je bio na čelu klinike, dogodilo se 75.000 pobačaja, od kojih je 15.000 osobno učinio. <ref>Pius Stössel:Mirjam zašto plačeš? duhovne boli žena poslije pobačaja, Đakovo 2004., str. 106.</ref> | Diplomirao je [[medicina|medicinu]] u [[Montreal]]u [[1949.]] godine. Bio je liječnik iz područja ginekologije i porodništva. Jedan je do osnivača američke "Nacionalne udruge za ukidanje zakona o pobačaju" (NARAL), koja se kasnije primenovala u "Akcijsku ligu za pravo na pobačaj". To je bila prva politička akcijska skupina za [[pobačaj]] u [[SAD]]-u. Osnovana je [[1968.]] godine. U to vrijeme pobačaj je bio zabranjen i javnost je bila protiv njega. Bernard Nathanson sa suradnicima je radio na promjeni javnog mijenja. Pri tome su koristili i lažne [[anketa|ankete]] o podupiranju pobačaja. Izlazili su u javost s brojkama, da oko 10.000 žena umire godišnje pri ilegalnim pobačajima u SAD-u, dok je stvarni broj bio između 200 i 250 žena godišnje. Davali su medijima podatke, da je godišnje bilo milijun ilegalnih pobačaja, dok ih je stvarno bilo 100.000. Bernard Nathanson osobno je to priznao prilikom govora u [[Dublin]]u povodom promjene irskog Ustava. <ref>"CONFESSION OF AN EX-ABORTIONIST", by Dr. Bernard Nathanson</ref> Ti podaci utjecali su na američku javnost, pa je pobačaj dozvoljen u saveznoj državi New York [[1970.]] godine, a tri godine kasnije nakon odluke Vrhovnog suda u sudskim procesima [[Sudski proces Roe protiv Wade|Roe protiv Wadea]] i [[Sudski proces Doe protiv Boltona|Doe protiv Boltona]] i u cijelom SAD-u. Nathanson je postao ravnatelj tada najveće klinike za pobačaje u svijetu sa sjedištem u New Yorku. U dvije godine dok je bio na čelu klinike, dogodilo se 75.000 pobačaja, od kojih je 15.000 osobno učinio. <ref>Pius Stössel:Mirjam zašto plačeš? duhovne boli žena poslije pobačaja, Đakovo 2004., str. 106.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 13:16
Bernard Nathanson' (New York, 31. srpnja 1926. - 21. veljače 2011.) – američki liječnik i aktivist.
Diplomirao je medicinu u Montrealu 1949. godine. Bio je liječnik iz područja ginekologije i porodništva. Jedan je do osnivača američke "Nacionalne udruge za ukidanje zakona o pobačaju" (NARAL), koja se kasnije primenovala u "Akcijsku ligu za pravo na pobačaj". To je bila prva politička akcijska skupina za pobačaj u SAD-u. Osnovana je 1968. godine. U to vrijeme pobačaj je bio zabranjen i javnost je bila protiv njega. Bernard Nathanson sa suradnicima je radio na promjeni javnog mijenja. Pri tome su koristili i lažne ankete o podupiranju pobačaja. Izlazili su u javost s brojkama, da oko 10.000 žena umire godišnje pri ilegalnim pobačajima u SAD-u, dok je stvarni broj bio između 200 i 250 žena godišnje. Davali su medijima podatke, da je godišnje bilo milijun ilegalnih pobačaja, dok ih je stvarno bilo 100.000. Bernard Nathanson osobno je to priznao prilikom govora u Dublinu povodom promjene irskog Ustava. [1] Ti podaci utjecali su na američku javnost, pa je pobačaj dozvoljen u saveznoj državi New York 1970. godine, a tri godine kasnije nakon odluke Vrhovnog suda u sudskim procesima Roe protiv Wadea i Doe protiv Boltona i u cijelom SAD-u. Nathanson je postao ravnatelj tada najveće klinike za pobačaje u svijetu sa sjedištem u New Yorku. U dvije godine dok je bio na čelu klinike, dogodilo se 75.000 pobačaja, od kojih je 15.000 osobno učinio. [2]
Nakon što je ultrazvuk dobio veću primjenu u prenatalnoj medicini, postao je aktivist protiv pobačaja. U sklopu toga dao je snimiti dva dokumentarna filma - "Nijemi krik" i "Pomrčina razloga". Napisao je i dvije knjige na temu pobačaja.
U mladosti je odgojen u židovskoj vjeri, kasnije je bio ateist. Obratio se na katoličanstvo 1996. godine. Prije toga, imao je tri propala braka.
Više puta sudjelovao je u sudskim procesima kao ekspert za slučajeve medicinskih propusta.