More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Bert Eriksson''' ([[30. lipnja]] [[1931.]] – [[2. listopada]] [[2005.]]) [[Belgija|belgijski]] [[Neonacizam|neonacistički]] vođa i [[Flamanci|flamanski]] [[Nacionalizam|nacionalist]]. | |||
Rođen je u [[Antwerpen]]u; majka mu je bila Flamanka, a otac [[Finci|Finac]]. Rano u životu je postao [[nacizam|nacist]], a prije kraja [[Drugi svjetski rat|rata]] se pridružio [[Hitlerova mladež|Hitlerovoj mladeži]]. Kao izraziti [[Antikomunizam|antikomunist]], [[1950.]] je otišao boriti se u [[Korejski rat|Korejskom ratu]]. Godine [[1968.]] je u [[Antwerpen]]u otvorio kafić ''Den Odal'' koji je postao vodeće okupljalište neonacista nakon rata. [[1971.]] je preuzeo vodstvo nad neonacističkom paravojnom organizacijom [[Vlaamse Militanten Orde]], a nakon što je ona zabranjena [[1984.]] pridružio se ''Flamanskom bloku'' koji je pradstavljen kao nasljednik. | Rođen je u [[Antwerpen]]u; majka mu je bila Flamanka, a otac [[Finci|Finac]]. Rano u životu je postao [[nacizam|nacist]], a prije kraja [[Drugi svjetski rat|rata]] se pridružio [[Hitlerova mladež|Hitlerovoj mladeži]]. Kao izraziti [[Antikomunizam|antikomunist]], [[1950.]] je otišao boriti se u [[Korejski rat|Korejskom ratu]]. Godine [[1968.]] je u [[Antwerpen]]u otvorio kafić ''Den Odal'' koji je postao vodeće okupljalište neonacista nakon rata. [[1971.]] je preuzeo vodstvo nad neonacističkom paravojnom organizacijom [[Vlaamse Militanten Orde]], a nakon što je ona zabranjena [[1984.]] pridružio se ''Flamanskom bloku'' koji je pradstavljen kao nasljednik. | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 13:15
Bert Eriksson' (30. lipnja 1931. – 2. listopada 2005.) belgijski neonacistički vođa i flamanski nacionalist.
Rođen je u Antwerpenu; majka mu je bila Flamanka, a otac Finac. Rano u životu je postao nacist, a prije kraja rata se pridružio Hitlerovoj mladeži. Kao izraziti antikomunist, 1950. je otišao boriti se u Korejskom ratu. Godine 1968. je u Antwerpenu otvorio kafić Den Odal koji je postao vodeće okupljalište neonacista nakon rata. 1971. je preuzeo vodstvo nad neonacističkom paravojnom organizacijom Vlaamse Militanten Orde, a nakon što je ona zabranjena 1984. pridružio se Flamanskom bloku koji je pradstavljen kao nasljednik.
Pažnju javnosti je privukao kad je 1973. otišao u Austriju i iskopao posmrtne ostatke Cyriela Verschaevea koje je zatim pokopao u Alveringemu. Kasnije je je tvrdio da je isto učinio i s ostatcima Stafa de Clercqua i Antona Musserta. Surađivao je i s antisemitskom organizacijom Wehrwolf-Verbond. Umro je u Westdorpu u Nizozemskoj od bolesti pluća.