Baščanski ostrišci: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Baščanski ostrišci''' ili '''Premudini ostrišci''' su [[glagoljica|glagoljički]] [[manuskript|rukopisi]] iz [[književnost u 12. stoljeću|12. stoljeća]]. <ref name=Nazor>[https://hrcak.srce.hr/file/22892 Portal Hrčak] Anica Nazor: ''Pronađeni Bašćanski ostrišci iz 12. stoljeća'', Slovo : časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, No. 47-48-49, 1999., str. 359-360 </ref> | |||
Hrvatski glagoljaš i filolog [[Vinko Premuda]] bio ih je našao u rodnoj [[Baška|Baškoj]] u hrptu korica. Izgledom su to dva uska komada pergamene široka 2 do 3 cm i visoka (dugačka) 25,5 cm. Sadržaj im je odlomak [[Muka po Mateju|Muke po Mateju]]. [[Johannes Reinhart]] je za ''Ostriške'' napisao da su "prvi primjer za utjecaj [[Vulgata|Vulgate]] na hrvatskoglagoljsku [[biblija|Bibliju]] staroslavenskoga podrijetla". [[Josip Vajs]] je uočio da su pisani vrlo starom glagoljicom, poput najstarijih hrvatskih glagoljskih rukopisa poput [[Bečki listići|Bečkih listića]], [[Kločev glagoljaš|Kločeva glagoljaša]]. Vajs ih je unio u monografiju o najstarijem hrvatskoglagoljskom brevijaru. Jagić je uvrstio ih u najstarije hrvatske glagoljske spomenike u [[Enciklopedija slavenske filologije|Enciklopediju slavenske filologije]] u izdanju [[Ruska carska akademija|Ruske carske akademije]] iz Petrograda. Premuda ih je čuvao u svojoj knjižnici u vlastitoj starinskoj kući u Baški. Oporučno ih je i skupa s ostalim glagoljskim rukopisima i još nekim prijepisima ostavio [[HAZU|Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti]] u Zagrebu. Poslije vlasnikove smrti ostavština je predana, ali ostrišci su nestali. Dugo ih je tražio stručnjak za glagoljske rukopise s Krka [[Vjekoslav Štefanić]]. Pronađeni su 1997. godine. [[Josip Kolanović]] upozorio je [[Anica Nazor|Anicu Nazor]] na dvije [[pergament]]ne vrpce s glagoljskim tekstom, u kojima ih je Nazor prepoznala. U [[Hrvatske državni arhiv]] pomiješali su se s ostavštinom akademika [[Branimir Gušić|Branimira Gušića]].<ref name=Nazor/> | Hrvatski glagoljaš i filolog [[Vinko Premuda]] bio ih je našao u rodnoj [[Baška|Baškoj]] u hrptu korica. Izgledom su to dva uska komada pergamene široka 2 do 3 cm i visoka (dugačka) 25,5 cm. Sadržaj im je odlomak [[Muka po Mateju|Muke po Mateju]]. [[Johannes Reinhart]] je za ''Ostriške'' napisao da su "prvi primjer za utjecaj [[Vulgata|Vulgate]] na hrvatskoglagoljsku [[biblija|Bibliju]] staroslavenskoga podrijetla". [[Josip Vajs]] je uočio da su pisani vrlo starom glagoljicom, poput najstarijih hrvatskih glagoljskih rukopisa poput [[Bečki listići|Bečkih listića]], [[Kločev glagoljaš|Kločeva glagoljaša]]. Vajs ih je unio u monografiju o najstarijem hrvatskoglagoljskom brevijaru. Jagić je uvrstio ih u najstarije hrvatske glagoljske spomenike u [[Enciklopedija slavenske filologije|Enciklopediju slavenske filologije]] u izdanju [[Ruska carska akademija|Ruske carske akademije]] iz Petrograda. Premuda ih je čuvao u svojoj knjižnici u vlastitoj starinskoj kući u Baški. Oporučno ih je i skupa s ostalim glagoljskim rukopisima i još nekim prijepisima ostavio [[HAZU|Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti]] u Zagrebu. Poslije vlasnikove smrti ostavština je predana, ali ostrišci su nestali. Dugo ih je tražio stručnjak za glagoljske rukopise s Krka [[Vjekoslav Štefanić]]. Pronađeni su 1997. godine. [[Josip Kolanović]] upozorio je [[Anica Nazor|Anicu Nazor]] na dvije [[pergament]]ne vrpce s glagoljskim tekstom, u kojima ih je Nazor prepoznala. U [[Hrvatske državni arhiv]] pomiješali su se s ostavštinom akademika [[Branimir Gušić|Branimira Gušića]].<ref name=Nazor/> | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 13:06
Baščanski ostrišci ili Premudini ostrišci su glagoljički rukopisi iz 12. stoljeća. [1]
Hrvatski glagoljaš i filolog Vinko Premuda bio ih je našao u rodnoj Baškoj u hrptu korica. Izgledom su to dva uska komada pergamene široka 2 do 3 cm i visoka (dugačka) 25,5 cm. Sadržaj im je odlomak Muke po Mateju. Johannes Reinhart je za Ostriške napisao da su "prvi primjer za utjecaj Vulgate na hrvatskoglagoljsku Bibliju staroslavenskoga podrijetla". Josip Vajs je uočio da su pisani vrlo starom glagoljicom, poput najstarijih hrvatskih glagoljskih rukopisa poput Bečkih listića, Kločeva glagoljaša. Vajs ih je unio u monografiju o najstarijem hrvatskoglagoljskom brevijaru. Jagić je uvrstio ih u najstarije hrvatske glagoljske spomenike u Enciklopediju slavenske filologije u izdanju Ruske carske akademije iz Petrograda. Premuda ih je čuvao u svojoj knjižnici u vlastitoj starinskoj kući u Baški. Oporučno ih je i skupa s ostalim glagoljskim rukopisima i još nekim prijepisima ostavio Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Poslije vlasnikove smrti ostavština je predana, ali ostrišci su nestali. Dugo ih je tražio stručnjak za glagoljske rukopise s Krka Vjekoslav Štefanić. Pronađeni su 1997. godine. Josip Kolanović upozorio je Anicu Nazor na dvije pergamentne vrpce s glagoljskim tekstom, u kojima ih je Nazor prepoznala. U Hrvatske državni arhiv pomiješali su se s ostavštinom akademika Branimira Gušića.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Portal Hrčak Anica Nazor: Pronađeni Bašćanski ostrišci iz 12. stoljeća, Slovo : časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, No. 47-48-49, 1999., str. 359-360