More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Vinko Pribojević'''-->[[Datoteka: Vinko_Pribojević_opodrijetlu_i_povijesti_slavena.jpg|mini|250px| Naslovnica djela ''O podrijetlu i povijesti Slavena'' u prvom prijevodu na talijanski, iz [[1595.]]]] | <!--'''Vinko Pribojević'''-->[[Datoteka: Vinko_Pribojević_opodrijetlu_i_povijesti_slavena.jpg|mini|250px| Naslovnica djela ''O podrijetlu i povijesti Slavena'' u prvom prijevodu na talijanski, iz [[1595.]]]] | ||
'''Vinko Pribojević''' (sredina [[15. stoljeće|15. stoljeća]] - poslije [[1532.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar i ideolog, poznat kao začetnik rane | '''Vinko Pribojević''' (sredina [[15. stoljeće|15. stoljeća]] - poslije [[1532.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar i ideolog, poznat kao začetnik rane panslavenske ideologije. | ||
Rođen na otoku [[Hvar]]u, dobio je [[Humanizam|humanističku]] naobrazbu i vjerojatno oko [[1522.]] stupio u [[Dominikanci|dominikanski red]]. Njegovo je najpoznatije djelo govor «De origine successibusque Slavorum» (O podrijetlu i povijesti Slavena), u kojem veliča [[Iliri|Ilire]] i [[Slaveni|Slavene]] kao pretke [[Dalmacija|dalmatinskih]] Hrvata. Sam govor, najvjerojatnije održan u Hvaru [[1525.]], te objavljen na [[latinski jezik|latinskom jeziku]] [[1532.]] duboko je dojmio [[Mletačka Republika|Mlečane]] koji su ga 1595. preveli i objavili na [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. | Rođen na otoku [[Hvar]]u, dobio je [[Humanizam|humanističku]] naobrazbu i vjerojatno oko [[1522.]] stupio u [[Dominikanci|dominikanski red]]. Njegovo je najpoznatije djelo govor «De origine successibusque Slavorum» (O podrijetlu i povijesti Slavena), u kojem veliča [[Iliri|Ilire]] i [[Slaveni|Slavene]] kao pretke [[Dalmacija|dalmatinskih]] Hrvata. Sam govor, najvjerojatnije održan u Hvaru [[1525.]], te objavljen na [[latinski jezik|latinskom jeziku]] [[1532.]] duboko je dojmio [[Mletačka Republika|Mlečane]] koji su ga 1595. preveli i objavili na [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. | ||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
[http://www.library.yale.edu/slavic/croatia/history/history.html Biografija, Library of Yale] | [http://www.library.yale.edu/slavic/croatia/history/history.html Biografija, Library of Yale] | ||
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari | {{GLAVNIRASPORED:Pribojević, Vinko}} | ||
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Hvar]] | [[Kategorija:Životopisi, Hvar]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]] | [[Kategorija:Hrvatski latinisti]] | ||
[[Kategorija:Dominikanci]] | [[Kategorija:Dominikanci]] | ||
Posljednja izmjena od 7. rujan 2024. u 02:03

Vinko Pribojević (sredina 15. stoljeća - poslije 1532.), hrvatski povjesničar i ideolog, poznat kao začetnik rane panslavenske ideologije.
Rođen na otoku Hvaru, dobio je humanističku naobrazbu i vjerojatno oko 1522. stupio u dominikanski red. Njegovo je najpoznatije djelo govor «De origine successibusque Slavorum» (O podrijetlu i povijesti Slavena), u kojem veliča Ilire i Slavene kao pretke dalmatinskih Hrvata. Sam govor, najvjerojatnije održan u Hvaru 1525., te objavljen na latinskom jeziku 1532. duboko je dojmio Mlečane koji su ga 1595. preveli i objavili na talijanskom jeziku. Strastveno veličanje Slavena (među kojima su se, po Pribojeviću, našli i Aleksandar Makedonski i Aristotel, Dioklecijan i Sv. Jeronim) svojim je dubokim patosom odigralo veliku ulogu u rođenju panslavenske ideologije (moglo bi se reći da je to prva programatska formulacija te ideologije, koju su nasljedovali i dalje razvijali Mavro Orbini i Juraj Križanić), no kao povjesničarsko djelo predstavlja pravu fikciju.
Nasljedstvo
Pribojević je prvi inkorporirao Ilire i ilirski mitologem u hrvatsku i slavensku historiografiju (bolje, ideologiju), stvarajući time štit i bedem protiv germanskih, mađarskih i talijanskih nacionalno-teritorijalnih presizanja nad hrvatskom zemljom. Jednadžba "Slaveni = Iliri", kao i zanosno proslavljanje povijesne veličine i značaja Ilira, ostavili su dubokoga traga u svjetskoj povijesnici i općem svjetonazoru. Iako njegovo djelo ne može izdržati ispit kritičke historiografije, Pribojevićeve osnovne teze, koliko god izgledale bizarnim danas - nisu to bile za njegove suvremenike. U to doba, humanizma i renesanse, još nije bila stvorena racionalna i kritička svijest koja bi razglobila što je istina, a što ne u mutnim pitanjima etnogeneze i nacionalno-jezičnih lojalnosti. Dapače - razne su se fantastične etnogenetske konstrukcije protegle još u 19. stoljeće, pa time Pribojevićevo djelo biva dobrim dijelom ekskulpirano «krivice» autorovih ideoloških projekcija. Izuzetno utjecajan, jedan od najvažnijih hrvatskih i svjetskih latinista koji su oblikovali ideološke matrice za budućnost - Vinko Pribojević je istodobno rodonačelnik hrvatskoga «ilirstva» i panslavističke ideologije koja je obuhvatila sve slavenske narode.
Recepcija
Pribojević se smatra prvim autorom koji je primijetio postojanje povezanih slavenskih zajednica, uključujući južne Slavene, kao i zapadne i istočne Slavene. Opravdava postojanje takve zajednice kroz jasne jezične, povijesne i kulturološke pojave koje povezuju te narode.