Razlika između inačica stranice »Milan Richter«
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Milan Richter''' (Zagreb, 23. ožujka 1938. — 24. kolovoza 2024.), hrvatski istaknuti boksač...«.) |
|||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Rodio se je u Zagrebu. Boksom se bavi od početka 1950-ih. U natjecateljskom boksu kao boksač je od 1955. do 1971. godine. Boksao je za zagrebački klub [[BK Metalac Zagreb|Metalac]], u kojem je više puta osvojio naslov prvaka. U karijeri je boksao u 245 borba, pobijedivši u 180 njih, pri čemu cijelo desetljeće nije izgubio u ringu.<ref name=preminuo/> | Rodio se je u Zagrebu. Boksom se bavi od početka 1950-ih. U natjecateljskom boksu kao boksač je od 1955. do 1971. godine. Boksao je za zagrebački klub [[BK Metalac Zagreb|Metalac]], u kojem je više puta osvojio naslov prvaka. U karijeri je boksao u 245 borba, pobijedivši u 180 njih, pri čemu cijelo desetljeće nije izgubio u ringu.<ref name=preminuo/> | ||
Poslije boksačke karijere prešao je u trenere. Trenirao je boksače u zagrebačkim klubovima Metalcu, Lokomotivi, Sokolu i Tigru. Mnoge je hrvatske boksače odveo do osvajanja naslova prvaka. U svijet boksa uveo je [[Željko Mavrović|Željka Mavrovića]], kasnije europskog prvaka u profesionalnom boksu, [[Stjepan Božić|Stjepana Božića]], svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji po [[WBF]]-u, [[Damir Škaro|Damira Škaru]], brončanog olimpijca s OI 1988. i dr.. Pripremao je športaše i izvan boksa, poput hrvatskih boraca mješovitih borilačkih vještina [[Branko Cikatić|Branka Cikatića]] i [[Mirko Filipović|Mirka Filipovića]]. Bio je članom osoblja hrvatske boksačke reprezentacije na OI u Barceloni 1992., gdje je vodio Željka Mavrovića.<ref name=preminuo/> Bio je i trenerom kasnijeg hrvatskog predsjednika [[Zoran Milanović|Zorana Milanovića]] te njegova vjenčanog kuma, višestrukog državnog prvaka [[Marko Rubelj|Marka Rubelja]].<ref name=preminuo/><ref>S.N.: [https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-kod-mavrovica-ne-bih-nikada-dijete-poslao-na-boks-sumnjivi-su-mi-ti-sto-djecu-salju-na-boks-15449122 '' Milanović kod Mavrovića: ‘Ne bih nikada dijete poslao na boks, sumnjivi su mi ti što djecu šalju na boks‘'']. Jutarnji list. 11. travanj 2024. 25. kolovoza 2024.</ref> | Poslije boksačke karijere prešao je u trenere. Trenirao je boksače u zagrebačkim klubovima Metalcu, Lokomotivi, Sokolu i Tigru. Mnoge je hrvatske boksače odveo do osvajanja naslova prvaka. U svijet boksa uveo je [[Željko Mavrović|Željka Mavrovića]], kasnije europskog prvaka u profesionalnom boksu, [[Stjepan Božić|Stjepana Božića]], svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji po [[WBF]]-u, [[Damir Škaro|Damira Škaru]], brončanog olimpijca s OI 1988. i dr.. Pripremao je športaše i izvan boksa, poput hrvatskih boraca mješovitih borilačkih vještina [[Branko Cikatić|Branka Cikatića]] i [[Mirko Filipović|Mirka Filipovića]]. Bio je članom osoblja hrvatske boksačke reprezentacije na OI u Barceloni 1992., gdje je vodio Željka Mavrovića.<ref name=preminuo/> Bio je i trenerom kasnijeg hrvatskog predsjednika [[Zoran Milanović|Zorana Milanovića]] te njegova vjenčanog kuma, višestrukog državnog prvaka [[Marko Rubelj|Marka Rubelja]].<ref name=preminuo/><ref>S.N.: [https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-kod-mavrovica-ne-bih-nikada-dijete-poslao-na-boks-sumnjivi-su-mi-ti-sto-djecu-salju-na-boks-15449122 '' Milanović kod Mavrovića: ‘Ne bih nikada dijete poslao na boks, sumnjivi su mi ti što djecu šalju na boks‘'']. Jutarnji list. 11. travanj 2024. 25. kolovoza 2024.</ref><ref>Miljenko Mitrović: [https://www.vecernji.hr/vijesti/milanovic-je-bio-fajter-u-boksu-znao-je-primati-udarce-i-nikada-ne-odustati-1720047 ''Milanović je bio fajter u boksu, znao je primati udarce i nikada ne odustati '']. Večernji list. 29. listopada 2023. 25. kolovoza 2024.</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 02:14, 25. kolovoza 2024.
Milan Richter (Zagreb, 23. ožujka 1938. — 24. kolovoza 2024.), hrvatski istaknuti boksač i vrhunski boksački trener, pedagog i mentor koji je odgojio mnoge generacije uspješnih boksača. [1]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. Boksom se bavi od početka 1950-ih. U natjecateljskom boksu kao boksač je od 1955. do 1971. godine. Boksao je za zagrebački klub Metalac, u kojem je više puta osvojio naslov prvaka. U karijeri je boksao u 245 borba, pobijedivši u 180 njih, pri čemu cijelo desetljeće nije izgubio u ringu.[1]
Poslije boksačke karijere prešao je u trenere. Trenirao je boksače u zagrebačkim klubovima Metalcu, Lokomotivi, Sokolu i Tigru. Mnoge je hrvatske boksače odveo do osvajanja naslova prvaka. U svijet boksa uveo je Željka Mavrovića, kasnije europskog prvaka u profesionalnom boksu, Stjepana Božića, svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji po WBF-u, Damira Škaru, brončanog olimpijca s OI 1988. i dr.. Pripremao je športaše i izvan boksa, poput hrvatskih boraca mješovitih borilačkih vještina Branka Cikatića i Mirka Filipovića. Bio je članom osoblja hrvatske boksačke reprezentacije na OI u Barceloni 1992., gdje je vodio Željka Mavrovića.[1] Bio je i trenerom kasnijeg hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića te njegova vjenčanog kuma, višestrukog državnog prvaka Marka Rubelja.[1][2][3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 D.D.: TUŽNA VIJEST Preminuo jedan od najvećih hrvatskih trenera . Dalmacija danas. 24. kolovoza 2024. Pristupljeno 25. kolovoza 2024.
- ↑ S.N.: Milanović kod Mavrovića: ‘Ne bih nikada dijete poslao na boks, sumnjivi su mi ti što djecu šalju na boks‘. Jutarnji list. 11. travanj 2024. 25. kolovoza 2024.
- ↑ Miljenko Mitrović: Milanović je bio fajter u boksu, znao je primati udarce i nikada ne odustati . Večernji list. 29. listopada 2023. 25. kolovoza 2024.