Zvonimir Đuretić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zvonimir Đuretić'''-->{{Stil}}
<!--'''Zvonimir Đuretić'''-->
'''Zvonimir Đuretić''' ([[Sarajevo]], [[3. studenoga]] [[televizija u 1924.|1924.]] - [[televizija u 1985.|1985.]]) - doajen hrvatskih [[spiker]]a i začetnik novog spikerskog stila, takozvanog "govornog, pričalačkog jezika".<ref>{{Citiranje časopisa|title=Đuretić, Zvonimir - Leksikon radija i televizije|url=https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/%C4%91/uretic-zvonimir/|accessdate=2019-11-06}}</ref>
'''Zvonimir Đuretić''' ([[Sarajevo]], [[3. studenoga]] [[televizija u 1924.|1924.]] - [[televizija u 1985.|1985.]]) - doajen hrvatskih [[spiker]]a i začetnik novog spikerskog stila, takozvanog "govornog, pričalačkog jezika".<ref>{{Citiranje časopisa|title=Đuretić, Zvonimir - Leksikon radija i televizije|url=https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/%C4%91/uretic-zvonimir/|accessdate=2019-11-06}}</ref>



Posljednja izmjena od 10. veljača 2024. u 01:59

Zvonimir Đuretić (Sarajevo, 3. studenoga 1924. - 1985.) - doajen hrvatskih spikera i začetnik novog spikerskog stila, takozvanog "govornog, pričalačkog jezika".[1]

Životopis[uredi]

Rodio se 3. studenog 1924. godine u Sarajevu kao drugi sin Emilije i Nikole Đuretića, ali s majkom i trojicom braće, starijim Stjepanom te mlađima Ivanom i Adolfom, odmah po završetku Drugog svjetskoga rata seli u Osijek. Spikerskim se zanimanjem počeo baviti 1952. na Radiju Osijek. Već godinu dana nakon toga prelazi na Radio Zagreb, gdje postaje nositelj „novoga spikerskog stila, takozvanoga govornog, pričalačkog jezika“. Kako je godine 1985. u povodu smrti Zvonimira Đuretića pisao Ljubo Jelčić,

„sve ono što je on saopćio, rekao, izgovorio, bilo je drugačije, različitije nego do tada. Bilo je to nešto što do tada nije bilo poznato. I zahvaljujući njegovoj snazi, kvaliteti, kreativnosti, imao je više profesionalnih sljedbenika nego što bi se itko nadao. I to ne samo u Zagrebu, u Hrvatskoj. (...) Svoje veliko, bogato iskustvo nesebično je prenosio mladima kako bi i oni svladali umijeće govorenja, kako bi ga zavoljeli kao što ga je i on volio.”


Bio je mentor mnogim budućim slavnim spikerskim imenima – Helgi Vlahović, Stjepanu Kardošu, Oliveru Mlakaru, Vladimiru Mahovliću, Vladimiru Levaku i mnogim drugima. Od 1965. radio je i na Televiziji Zagreb: u informativnim emisijama, obrazovnomu programu i programu za djecu (Mali svijet) te je sinkronizirao mnogobrojne domaće i strane dokumentarne filmove. Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja, među inima i plaketu u povodu u povodu četrdesete obljetnice radija i desete obljetnice televizije. Nositelj je i Ordena rada sa srebrnim vijencem. Umro je 1985. u šezdeset i prvoj godini.

Izvori[uredi]