More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Petar Šimac'''-->'''Petar Šimac''' ([[Sinj]], [[3. srpnja]] [[1936.]] {{--}} [[Split]], [[ | <!--'''Petar Šimac'''-->'''Petar Šimac''' ([[Sinj]], [[3. srpnja]] [[1936.]] {{--}} [[Split]], [[26. kolovoza]] [[2017.]]), general-bojnik Hrvatske vojske <ref name="Slobodna Dalmacija">Damir Šarac: [http://web.archive.org/web/20170827175958/www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/503888/general-bojnik-petar-simac-od-osnivanja-cetvrte-do-akcije-male-bare''General-bojnik Petar Šimac: od osnivanja Četvrte do akcije Male Bare ''], Slobodna Dalmacija. 27. kolovoza 2017. Arhivirano 28. kolovoza 2017. Pristupljeno 3. rujna 2017.</ref><ref name="umro-metković">[https://likemetkovic.hr/portal/umro-general-petar-simac-zapovjednik-akcije-zelena-tabla-male-bare/ ''Umro general Petar Šimac, zapovjednik akcije Zelena Tabla - Male Bare '']. LikeMetkovic.hr. 26. kolovoza 2017. Pristupljeno 9. veljače 2024.</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Sinju 3. srpnja 1936. godine. U rodnom je gradu pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Vojnopomorsku akademiju završio je 1959. godine te 1969. godine Višu vojnopomorsku akademiju. Službovao je sedamnaest godina na brodovima JRM-a. Sljedećih četrnaest godina radio je u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti u Splitu. Umirovio se je 1988. godine u činu kapetana bojnog broda.<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | Rodio se je u Sinju 3. srpnja 1936. godine. U rodnom je gradu pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Vojnopomorsku akademiju završio je 1959. godine te 1969. godine Višu vojnopomorsku akademiju. Službovao je sedamnaest godina na brodovima JRM-a. Sljedećih četrnaest godina radio je u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti u Splitu. Umirovio se je 1988. godine u činu kapetana bojnog broda.<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | ||
Prije početka Domovinskog rata angažirao se na obrani Hrvatske. Potajice je početkom 1990. godine kontaktirao s hrvatskim ministrom obrane [[Martin Špegelj|Martinom Špegeljem]]. Pripremali su formiranje vojnih postrojbâ. Od 21. prosinca 1990. stavio se je na raspolaganje Ministarstvu obrane RH. Sudionik sastanka 28. travnja 1991. godine na kojem se je odlučilo stvoriti [[4. motorizirana gardijska brigada "Pauci"|Četvrtu gardijsku brigadu]]. 19. srpnja je na prijedlog [[Mladen Bujas|Mladena Bujasa]] imenovan za zapovjednika obrane sjeverne i srednje Dalmacije. Rujna 1991. godine vodio je [[Operacija Zelena tabla - Mala bara|akciju Zelena tabla – Male Bare]] u kojoj su razoružane vojarne JNA u Pločama i okolici te zaplijenjena vrijedna vojna oprema. Iste godine sudjelovao na pregovorima. S [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]] pregovarao o puštanju zarobljenih hrvatskih vojnika te poslije o predaji sinjskih vojarnâ. Siječnja 1992. umirovljen je u činu general-bojnika.<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | Prije početka Domovinskog rata angažirao se na obrani Hrvatske. Potajice je početkom 1990. godine kontaktirao s hrvatskim ministrom obrane [[Martin Špegelj|Martinom Špegeljem]]. Pripremali su formiranje vojnih postrojbâ. Od 21. prosinca 1990. stavio se je na raspolaganje Ministarstvu obrane RH. Sudionik sastanka 28. travnja 1991. godine na kojem se je odlučilo stvoriti [[4. motorizirana gardijska brigada "Pauci"|Četvrtu gardijsku brigadu]]. 19. srpnja je na prijedlog [[Mladen Bujas|Mladena Bujasa]] imenovan za zapovjednika obrane sjeverne i srednje Dalmacije. Rujna 1991. godine vodio je [[Operacija Zelena tabla - Mala bara|akciju Zelena tabla – Male Bare]] u kojoj su razoružane vojarne JNA u Pločama i okolici te zaplijenjena vrijedna vojna oprema. Iste godine sudjelovao na pregovorima. S [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]] pregovarao o puštanju zarobljenih hrvatskih vojnika te poslije o predaji sinjskih vojarnâ. Siječnja 1992. umirovljen je u činu general-bojnika.<ref name="Slobodna Dalmacija"/> Sudjelovao je u formiranju 14 dalmatinskih brigada.<ref name="umro-metković"/> | ||
Osim po vojničkoj karijeri, poznat je i u športskim krugovima. Cijeli je život bio u športu. Predsjedavao je splitskim Jedriličarskim klubom "Mornarem" i zatim Splitskim športskim savezom. Kao poduzetnik bio vlasnik tvrtke "Gradska sigurnost".<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | Osim po vojničkoj karijeri, poznat je i u športskim krugovima. Cijeli je život bio u športu. Predsjedavao je splitskim [[JK Mornar|Jedriličarskim klubom "Mornarem"]] i zatim Splitskim športskim savezom. Kao poduzetnik bio vlasnik tvrtke "Gradska sigurnost".<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | ||
Pokopan je 28. kolovoza na Lovrincu.<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | Pokopan je 28. kolovoza 2017. na Lovrincu.<ref name="Slobodna Dalmacija"/> | ||
== Odlikovanja == | == Odlikovanja == | ||
Odlikovan je ovim odličjima: | Odlikovan je ovim odličjima:<ref name="umro-metković"/> | ||
* 2000.: [[Red Nikole Šubića Zrinskog]], za junački čin u ratu | * 2000.: [[Red Nikole Šubića Zrinskog]], za junački čin u ratu | ||
* 2011.: [[Red kneza Domagoja]] | * 2011.: [[Red kneza Domagoja]] | ||
Posljednja izmjena od 9. veljača 2024. u 05:51
Petar Šimac (Sinj, 3. srpnja 1936. − Split, 26. kolovoza 2017.), general-bojnik Hrvatske vojske [1][2]
Životopis
Rodio se je u Sinju 3. srpnja 1936. godine. U rodnom je gradu pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Vojnopomorsku akademiju završio je 1959. godine te 1969. godine Višu vojnopomorsku akademiju. Službovao je sedamnaest godina na brodovima JRM-a. Sljedećih četrnaest godina radio je u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti u Splitu. Umirovio se je 1988. godine u činu kapetana bojnog broda.[1]
Prije početka Domovinskog rata angažirao se na obrani Hrvatske. Potajice je početkom 1990. godine kontaktirao s hrvatskim ministrom obrane Martinom Špegeljem. Pripremali su formiranje vojnih postrojbâ. Od 21. prosinca 1990. stavio se je na raspolaganje Ministarstvu obrane RH. Sudionik sastanka 28. travnja 1991. godine na kojem se je odlučilo stvoriti Četvrtu gardijsku brigadu. 19. srpnja je na prijedlog Mladena Bujasa imenovan za zapovjednika obrane sjeverne i srednje Dalmacije. Rujna 1991. godine vodio je akciju Zelena tabla – Male Bare u kojoj su razoružane vojarne JNA u Pločama i okolici te zaplijenjena vrijedna vojna oprema. Iste godine sudjelovao na pregovorima. S Ratkom Mladićem pregovarao o puštanju zarobljenih hrvatskih vojnika te poslije o predaji sinjskih vojarnâ. Siječnja 1992. umirovljen je u činu general-bojnika.[1] Sudjelovao je u formiranju 14 dalmatinskih brigada.[2]
Osim po vojničkoj karijeri, poznat je i u športskim krugovima. Cijeli je život bio u športu. Predsjedavao je splitskim Jedriličarskim klubom "Mornarem" i zatim Splitskim športskim savezom. Kao poduzetnik bio vlasnik tvrtke "Gradska sigurnost".[1]
Pokopan je 28. kolovoza 2017. na Lovrincu.[1]
Odlikovanja
Odlikovan je ovim odličjima:[2]
- 2000.: Red Nikole Šubića Zrinskog, za junački čin u ratu
- 2011.: Red kneza Domagoja
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Damir Šarac: General-bojnik Petar Šimac: od osnivanja Četvrte do akcije Male Bare , Slobodna Dalmacija. 27. kolovoza 2017. Arhivirano 28. kolovoza 2017. Pristupljeno 3. rujna 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Umro general Petar Šimac, zapovjednik akcije Zelena Tabla - Male Bare . LikeMetkovic.hr. 26. kolovoza 2017. Pristupljeno 9. veljače 2024.