Tehnoznanost

U sveopćoj upotrebi, tehnoznanost se odnosi na cijelu dugogodišnju globalnu aktivnost čovjeka u području tehnologije u kombinaciji sa relativno nedavnom znanstvenom metodom koja se pojavila u Europi tijekom 17. i 18. stoljeća. Tehnoznanost je studija o načinu na koji ljudi interakciraju sa tehnologijom koristeći znanstvenu metodu. Tehnoznanost stoga obuhvaća povijest ljudske primjene tehnologije i modernih znanstvenih metoda, u rasponu od ranog razvoja osnovnih tehnologija za lov, poljoprivredu ili stočarstvo (npr. bunar, luk, plug, zaprega) pa sve do primjene atoma, biotehnologija, robotike i računalnih znanosti. Ova češća i sveobuhvatnija upotreba pojma tehnoznanost može se pronaći u općim udžbenicima i predavanjima koja se tiču povijesti znanosti.

Odnos s poviješću znanosti važan je u ovom slučaju, a također podcjenjen od, primjerice, modernih sociologa znanosti. Umjesto toga, vrijedi naglasiti veze koje postoje između knjiga o povijesti znanosti i tehnologije, i proučavanje odnosa između znanosti i tehnologije u okviru društvenog razvoja. Uvijek moramo uzeti u obzir generacijski skok između povijesnih razdoblja i znanstvenih otkrića, konstrukcije strojeva, stvaranja alata u odnosu na tehnološke promjene koje se događaju u vrlo specifičnim situacijama (cfr. Guglielmo Rinzivillo, Raccontare la tecnoscienza. Storia di macchine, strumenti, idee per fare funzionare il mondo, Roma, Edizioni Nuova Cultura, 2020, p.7, ISBN 978-88-3365-349-5; ISSN 2284-0567).

Alternativna, uža uporaba pojavljuje se u nekim filozofskim i tehnološkim studijama. U ovoj se uporabi tehnoznanost posebno odnosi na tehnološki i društveni kontekst znanosti. Tehnoznanost prepoznaje da znanstveno znanje nije samo društveno kodirano i povijesno smješteno, već da ga održavaju i čine izdržljivim materijalne (neljudske) mreže. Tehnoznanost navodi da su polja znanosti i tehnologije povezana i rastu zajedno, a znanstveno znanje zahtijeva infrastrukturu tehnologije kako bi ostalo stacionarno ili krenulo naprijed.

Potonju, filozofsku upotrebu izraza tehnoznanosti popularizirao je francuski filozof Gaston Bachelard 1953. godine. U francuskom govornom području popularizirao ju je belgijski filozof Gilbert Hottois kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih godina, a ušla je u englesku akademsku upotrebu 1987. godine sa knjigom Brune Latoura Science in Action.

Prevodeći koncept na engleski, Latour je također kombinirao nekoliko argumenata o tehnoznanosti koji su kružili odvojeno unutar studija znanosti i tehnologije (Science and Technology Studies, ili STS) u sveobuhvatan okvir:

1. isprepletenost znanstvenog i tehnološkog razvoja kao, primjerice, pokazano laboratorijskim studijama;
2. moć laboratorija (i inženjerskih radionica) da promijene svijet kakav poznajemo i doživljavamo;
3. mreža koja povezuje znanstvenike, inženjere i društvene aktere u stvarnoj praksi (usporedi sa konceptom heterogenog inženjerstva Johna Lawa);
4. sklonost tehnoznanstvenog svijeta stvaranju novih hibrida prirode i kulture, te time i kompliciranju granica između prirode i kulture.

Konceptualne razine filozofske tehnoznanosti

Koncept tehnoznanosti promatramo uzimajući u obzir tri razine: deskriptivno-analitičku razinu, dekonstruktivističku razinu, i vizionarsku razinu.

Deskriptivno-analitička razina

Na deskriptivno-analitičkoj razini, tehnoznanstvene studije ispituju odlučujuću ulogu znanosti i tehnologije u načinu razvoja znanja. Koja je uloga velikih istraživačkih laboratorija u kojima se izvode eksperimenti nad organizmima, kada je u pitanju određeni način gledanja na stvari koje nas okružuju? Do koje mjere takva istraživanja, eksperimenti i uvidi oblikuju poglede na 'prirodu' i ljudska tijela? Kako su ti uvidi povezani sa konceptom živih organizama kao biočinjenica? U kojoj mjeri takvi uvidi informiraju tehnološke inovacije? Može li se laboratorij shvatiti kao metafora društvenih struktura u njihovoj cjelini?

Dekonstruktivistička razina

Na dekonstruktivnoj razini, poduzima se teorijski rad na tehnoznanosti kako bi se kritički pristupilo znanstvenim praksama od strane autora kao što su Bruno Latour (sociologija), Donna Haraway (povijest znanosti) i Karen Barad (teorijska fizika). Ističe se da znanstveni opisi mogu biti samo navodno objektivni; da su to opisi performativnog karaktera i da postoje načini da ih se demistificira. Isto tako, traže se novi oblici predstavljanja onih koji se bave istraživanjem.

Vizionarska razina

Na vizionarskoj razini, koncept tehnoznanosti obuhvaća niz društvenih, književnih, umjetničkih i materijalnih tehnologija iz zapadnih kultura u trećem tisućljeću. Ovo se poduzima kako bi se usredotočilo na međuigru dosad odvojenih područja, i dovelo u pitanje tradicionalno povlačenje granica: to se odnosi na granice povučene između znanstvenih disciplina kao i na one koje se uobičajeno vuku, na primjer, između istraživanja, tehnologije, umjetnosti i politike. Jedan je cilj proširiti pojam 'tehnologije' (koji prema grčkoj etimologiji 'techné' označava sve sljedeće: umjetnost, ručni rad i vještine) kako bi se pregovaralo o mogućnostima sudjelovanja u proizvodnji znanja i razmišljalo o strateškim savezništvima. Tehnoznanost se može suprotstaviti nizu drugih inovativnih interdisciplinarnih područja znanosti koja su se pojavila u posljednjih nekoliko godina, kao što su tehnoetika i tehnokritizam.

Aspekti

Društveni

Kao i svaki predmet, tehnoznanost postoji unutar šireg društvenog konteksta koji se mora uzeti u obzir. STS istraživač Sergio Sismondo tvrdi: "Ni tehnička vizija ni društvena vizija neće nastati jedna bez druge, iako uz dovoljno usklađenog truda obje mogu nastati zajedno". Unatoč čestom razdvajanju između inovatora i potrošača, Sismondo tvrdi da je razvoj tehnologija, iako potaknuta tehnoznanstvenim temama, inherentno društveni proces.

Tehnoznanost je toliko duboko ukorijenjena u svakodnevni život ljudi da njen razvoj postoji izvan prostora za kritičko razmišljanje i procjenu, tvrdi Daniel Lee Kleinman (2005). Oni koji pokušavaju dovesti u pitanje percepciju napretka kao pitanje samo više tehnologija često se smatraju zagovornicima tehnološke stagnacije. Iznimka od ovog mentaliteta je kada se pojedini razvoj vidi kao prijetnja dobrobiti ljudi ili okoliša. To vrijedi i za popularno protivljenje GMO usjevima, gdje preispitivanje valjanosti monopoliziranog uzgoja i patentirane genetike jednostavno nije bilo dovoljno za podizanje svijesti.

Politički

Znanost i tehnologija alati su koji neprestano mijenjaju društvene strukture i ponašanja. Tehnoznanost se može promatrati kao oblik vlasti ili moći vladanja zbog njezina utjecaja na društvo. Utjecaj se proteže na javno zdravlje, sigurnost, okoliš i šire. Inovacije stvaraju temeljne promjene i drastično mijenjaju način na koji ljudi žive. Na primjer, C-SPAN i društveni mediji daju američkim biračima pogled na Kongres gotovo u stvarnom vremenu. To je omogućilo novinarima i građanima da svoje izabrane dužnosnike drže odgovornim na nove načine.

Ekološki

Kemičari za klor i njihovo znanstveno znanje pomogli su postaviti agendu za mnoge ekološke probleme: PCB u rijeci Hudson su poliklorirani bifenoli; DDT, dieldrin i aldrin su klorirani pesticidi; CFC koji oštećuju ozonski omotač su klorofluorougljici. Industrija je zapravo proizvodila kemikalije, a potrošači su ih kupovali. Stoga se može zaključiti da kemičari nisu jedini uzrok ovih problema, ali i da nisu nevini.

Vidi još

• Bernard Stiegler

Reference

• Steven Lukes, Power (1974), A Radical View, London: Macmillan
• Bruno Latour and Steve Woolgar (1979). Laboratory Life: the Social Construction of Scientific Facts. Princeton University Press. ISBN 0-691-09418-7ISBN 0-691-09418-7
• Gilbert Hottois (1984). Le signe et la technique. La philosophie à l'épreuve de la technique, Paris, Aubier Montaigne, Coll. "Res, L'invention philosophique", p. 59–60.
• Langdon Winner (1986), The Whale and the Reactor: The Search for Limits in an Age of High Technology, Chicago: University of Chicago Press
• Stanley Aronowitz, Barbara Martinsons and Michael Menser (1995), Technoscience and Cyberculture, Routledge
• Adam Schaff (1990). A sociedade informática: as conseqüências sociais da segunda revolução industrial. Editora Brasiliense. ISBN 85-11-14081-6ISBN 85-11-14081-6
• Don Ihde (2003) Chasing Technoscience: Matrix for Materiality. Indiana University Press. ISBN 0-253-21606-0ISBN 0-253-21606-0
• Sergio Sismondo (2004). An Introduction to Science and Technology Studies. Blackwell Publishing. ISBN 978-0-631-23444-9ISBN 978-0-631-23444-9
• Daniel Lee Kleinman (2005), Science and Technology in Society: From Biotechnology to the Internet. Blackwell Pub
• Mike Michael (2006), Technoscience And Everyday Life: The Complex Simplicities of the Mundane, Open University Press
• Kristin Asdal, Brita Brenna, Ingunn Moser (2007), Technoscience: The Politics of Interventions, Akademika Publishing ISBN 978-8-274-773004
• "Hudson River PCBs — Background and Site Information". United States Environmental Protection Agency. Retrieved 2007-12-31.
• Hans Lenk (2007), Global TechnoScience and Responsibility, LIT Verlag
• Don Ihde (2009), Postphenomenology and Technoscience: The Peking University Lectures, State University of New York
• Adele E. Clarke and al. (2010), Biomedicalization: Technoscience, Health, and Illness in the U.S., Duke University Press
• Bruce Braun and Sarah J. Whatmore (2010), Political Matter: Technoscience, Democracy, and Public Life, University Of Minnesota Press ISBN 978-0-816-670895
• Marja Ylonen and Luigi Pellizzoni (2012), Neoliberalism and Technoscience: Critical Assessments, Ashgate Publishing Limited
• Edward Woodhouse (2013), The Future of Technological Civilization. Print; University Readers
• Guglielmo Rinzivillo (2020), Raccontare la tecnoscienza. Storia di macchine, strumenti, idee per fare funzionare il mondo, Roma, Edizioni Nuova Cultura (ISBN 978-88-3365-349-5; ISSN 2284-0567).

Vanjske poveznice

• International Journal of Feminist Technoscience (open access journal with open peer review)