Razlika između inačica stranice »Opsada Dubrovnika (866.)«
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Opsada Dubrovnika''' 866. bila je opsada koju su poduzeli Saraceni u pokušaju kontroliranju obiju strana Jadrana. Događaj se zbio u vre...«.) |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Opsada Dubrovnika''' [[866.]] bila je [[opsada]] koju su poduzeli [[Saraceni]] u pokušaju kontroliranju obiju strana Jadrana. Događaj se zbio u vremenima kad je Dubrovniku iznimno bila potrebna vanjska zaštita od ondašnjih neprestanih opasnosti.<ref name=Ajhorn8>Maja Ajhorn: [https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A2438/datastream/PDF/view ''Dubrovačka Republika'']. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Puli. Pula, 2018., str. 8.</ref> | '''Opsada Dubrovnika''' [[866.]] bila je [[opsada]] koju su poduzeli [[Saraceni]] u pokušaju kontroliranju obiju strana Jadrana. Događaj se zbio u vremenima kad je Dubrovniku iznimno bila potrebna vanjska zaštita od ondašnjih neprestanih opasnosti.<ref name=Ajhorn8>Maja Ajhorn: [https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A2438/datastream/PDF/view ''Dubrovačka Republika'']. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Puli. Pula, 2018., str. 8.</ref> | ||
Već u to vrijeme Saraceni (Arapi) su kontrolirali južnu Italiju i držanjem Dubrovnika držali bi ulaz u Jadran. Arapsko gusarenje po Sredozemlju tih je stoljeća uzelo maha. Uz Siciliju, Kretu i ostale baze na Sredozemlju, na Jadranu su osvojili Cres, Budvu, Rose i Kotor. Starije legende govore da je još Franak [[Orlando]] [[783.]] pomogao Dubrovniku i otjerao arapske osvajače. <ref name=Ajhorn8/> | Već u to vrijeme Saraceni (Arapi) su kontrolirali južnu Italiju i držanjem Dubrovnika držali bi ulaz u Jadran. Arapsko gusarenje po Sredozemlju tih je stoljeća uzelo maha. Uz Siciliju, Kretu i ostale baze na Sredozemlju, na Jadranu su osvojili Cres, Budvu, Rose i Kotor. Starije legende govore da je još epski junak, Franak [[Orlando]] [[783.]] pomogao Dubrovniku i otjerao arapske osvajače. <ref name=Ajhorn8/> Ovu predaju razrađivali su razrađuju lokalni dubrovački kroničari. Po njoj je Orlando bitno utjecao u suzbijanju tadašnje opsade i u zarobljavanju njihova vođe Spucenta (Smrdodaha). Orlandova uloga iz legende pridonijela je kasnijem postavljanju spomenika Orlandu (Rolandu).<ref name=kouros>Ante Rendić-Miočević: [https://hrcak.srce.hr/file/39620 ''O jednoj glavi "Kourosa" iz Dubrovnika'']. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 12-13 No. 1, 1979., str. 192.</ref> | ||
Dokumentirani zapisi datiraju od nepuna stoljeća poslije. Saraceni su 866. napali Dubrovnik i podsjeli ga. Opsada je trajala 15 mjeseca. Dubrovnik je u tom vremenu dosta bio ovisan o [[bizant]]skoj pomoći. Tako su poslali izaslanika u Carigrad i zatražili pomoć. Car [[Bazilije I.]] uslišio im je zamolbe te im je poslao u pomoć veliku flotu da oslobodi grad. Njihova pojava zastrašila je Saracene i oni su povukli. <ref name=Ajhorn8/> | Dokumentirani zapisi o opsadi Dubrovnika datiraju od nepuna stoljeća poslije. Saraceni su 866. napali Dubrovnik i podsjeli ga. Opsada je trajala 15 mjeseca. Dubrovnik je u tom vremenu dosta bio ovisan o [[bizant]]skoj pomoći. Tako su poslali izaslanika u Carigrad i zatražili pomoć. Car [[Bazilije I.]] uslišio im je zamolbe te im je poslao u pomoć veliku flotu da oslobodi grad. Njihova pojava zastrašila je Saracene i oni su povukli. <ref name=Ajhorn8/> | ||
Posljedica stalnih opasnosti bila je da je se Dubrovnik nagodio sa susjedima o plaćanju danka radi zaštite. Bazilije I. uveo je plaćanje novčanog danka, 36 numizmata vladaru Huma i vladaru Travunje. Stoljećima još Dubrovniku je trebao vanjski zaštitnik, što potvrđuje pohod makedonskog cara [[Samuilo|Samuila]] koji je koncem 10. stoljeća spalio Dubrovnik u pohodu duž dalmatinske obale sve do Zadra.<ref name=Ajhorn8/> | Posljedica stalnih opasnosti bila je da je se Dubrovnik nagodio sa susjedima o plaćanju danka radi zaštite. Bazilije I. uveo je plaćanje novčanog danka, 36 numizmata vladaru Huma i vladaru Travunje. Stoljećima još Dubrovniku je trebao vanjski zaštitnik, što potvrđuje pohod makedonskog cara [[Samuilo|Samuila]] koji je koncem 10. stoljeća spalio Dubrovnik u pohodu duž dalmatinske obale sve do Zadra.<ref name=Ajhorn8/> | ||
Diljem Europe u razvijenom srednjem vijeku su se podizali spomenici u znak sjećanja na Orlandova djela. Orlando odnosno Roland bio je pratitelj Karla Velikog u vojnama protiv Arapa u Španjolskoj u drugoj polovici 8. stoljeća. Ti su spomenici bili simbolom statusa [[slobodni grad|slobodnih gradova]], što je pridonijelo da se takav spomenik podigne i u Dubrovniku. Prijelaz 14. na 15. stoljeće obilježilo je političko okružje u kojem je Dubrovnik politički bojevao protiv Mletaka koji su redom zauzimali južne hrvatske gradove. Dubrovnik je htio naglasiti svoju slobodu i zaštitu što su je uživali od ugarsko-hrvatskog i istodobno njemačkog kralja Sigismunda. Za uzor su mu vjerojatno poslužili njemački gradovi te su i oni postavili spomenik Orlandu kao simbolu svoje samostalnosti.<ref name=kouros/> | |||
== Izvori, referencije i bilješke == | == Izvori, referencije i bilješke == | ||
Inačica od 00:42, 23. svibnja 2023.
Opsada Dubrovnika 866. bila je opsada koju su poduzeli Saraceni u pokušaju kontroliranju obiju strana Jadrana. Događaj se zbio u vremenima kad je Dubrovniku iznimno bila potrebna vanjska zaštita od ondašnjih neprestanih opasnosti.[1]
Već u to vrijeme Saraceni (Arapi) su kontrolirali južnu Italiju i držanjem Dubrovnika držali bi ulaz u Jadran. Arapsko gusarenje po Sredozemlju tih je stoljeća uzelo maha. Uz Siciliju, Kretu i ostale baze na Sredozemlju, na Jadranu su osvojili Cres, Budvu, Rose i Kotor. Starije legende govore da je još epski junak, Franak Orlando 783. pomogao Dubrovniku i otjerao arapske osvajače. [1] Ovu predaju razrađivali su razrađuju lokalni dubrovački kroničari. Po njoj je Orlando bitno utjecao u suzbijanju tadašnje opsade i u zarobljavanju njihova vođe Spucenta (Smrdodaha). Orlandova uloga iz legende pridonijela je kasnijem postavljanju spomenika Orlandu (Rolandu).[2]
Dokumentirani zapisi o opsadi Dubrovnika datiraju od nepuna stoljeća poslije. Saraceni su 866. napali Dubrovnik i podsjeli ga. Opsada je trajala 15 mjeseca. Dubrovnik je u tom vremenu dosta bio ovisan o bizantskoj pomoći. Tako su poslali izaslanika u Carigrad i zatražili pomoć. Car Bazilije I. uslišio im je zamolbe te im je poslao u pomoć veliku flotu da oslobodi grad. Njihova pojava zastrašila je Saracene i oni su povukli. [1]
Posljedica stalnih opasnosti bila je da je se Dubrovnik nagodio sa susjedima o plaćanju danka radi zaštite. Bazilije I. uveo je plaćanje novčanog danka, 36 numizmata vladaru Huma i vladaru Travunje. Stoljećima još Dubrovniku je trebao vanjski zaštitnik, što potvrđuje pohod makedonskog cara Samuila koji je koncem 10. stoljeća spalio Dubrovnik u pohodu duž dalmatinske obale sve do Zadra.[1]
Diljem Europe u razvijenom srednjem vijeku su se podizali spomenici u znak sjećanja na Orlandova djela. Orlando odnosno Roland bio je pratitelj Karla Velikog u vojnama protiv Arapa u Španjolskoj u drugoj polovici 8. stoljeća. Ti su spomenici bili simbolom statusa slobodnih gradova, što je pridonijelo da se takav spomenik podigne i u Dubrovniku. Prijelaz 14. na 15. stoljeće obilježilo je političko okružje u kojem je Dubrovnik politički bojevao protiv Mletaka koji su redom zauzimali južne hrvatske gradove. Dubrovnik je htio naglasiti svoju slobodu i zaštitu što su je uživali od ugarsko-hrvatskog i istodobno njemačkog kralja Sigismunda. Za uzor su mu vjerojatno poslužili njemački gradovi te su i oni postavili spomenik Orlandu kao simbolu svoje samostalnosti.[2]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Maja Ajhorn: Dubrovačka Republika. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Puli. Pula, 2018., str. 8.
- ↑ 2,0 2,1 Ante Rendić-Miočević: O jednoj glavi "Kourosa" iz Dubrovnika. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 12-13 No. 1, 1979., str. 192.