Toggle search
Toggle menu
243,2 tis.
110
18
643,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivo Kadić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Novija izmjena →
VizualnoWikitekst
s hr.wiki, nije uvezlo članak????
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 5: Redak 5:
|opis slike      =  
|opis slike      =  
|rodno ime      =  
|rodno ime      =  
|pseudonim      =  
|pseudonim      = Konte
|rođenje        = [[15. siječnja]] [[1929.]]
|rođenje        = [[15. siječnja]] [[1929.]]
|mjesto rođenja  = [[Dugi Rat]]
|mjesto rođenja  = [[Dugi Rat]]
|smrt            =  
|smrt            = [[16. veljače]] [[film u 2022.|2022.]]
|mjesto smrti    =  
|mjesto smrti    = [[Zagreb]]
|zanimanje      = glumac
|zanimanje      = glumac
|godine rada    =  
|godine rada    =  
Redak 30: Redak 30:
}}
}}


'''Ivo "Ivan" Kadić''' ([[Dugi Rat]], [[Omiš]], [[15. siječnja]] [[1929.]]) je hrvatski kazališni i filmski glumac.
'''Ivo "Ivan" Kadić''' ([[Dugi Rat]], [[15. siječnja]] [[kazalište u 1929.|1929.]] — [[Zagreb]], [[16. veljače]] [[film u 2022.|2022.]]), hrvatski kazališni i filmski glumac, dugogodišnji istaknuti član [[Drama HNK Zagreb|Drame Hrvatskoga narodnog kazališta]] u Zagrebu.<ref name=HNK>Drama HNK: [https://www.hnk.hr/hr/novosti/em-memoriamem-ivo-kadi%C4%87/ ''Preminuo Ivo Kadić'']. HNK Zagreb. Pristupljeno 5. veljače 2023.</ref><ref name="HE">[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29741 Kadić, Ivo. ''Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje.'' Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.] Pristupljeno 19. srpnja 2022.</ref>


Proglumio je kao član studentskih družina. Nakon angažmana u Zadru i u zagrebačkom [[kazalište Komedija|kazalištu Komedija]], od 1963. godine je član [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|zagrebačkog HNK]]. Istaknuo se komičnim ulogama u djelima [[Shakespeare|W. Shakespearea]] (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), [[Carlo Goldoni|C. Goldonija]] (Cirill u Velikom smješnom ratu), [[Marin Držić|M. Držića]] (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), [[August Šenoa|A. Šenoe]] (Klefeld u Dogenesu), [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki). Nastupao je i na filmu ([[Carevo novo ruho]] 1961., kratki film Pravda, 1962., [[Ante Babaja|A. Babaje]], Timon, 1973., T.Radića), [[Čaruga|Čaruzi]] i drugim te u televizijskim serijama [[Novo doba|Novom dobu]], [[Nepokoreni grad|Nepokorenom gradu]] i dr.
== Životopis ==
Rodio se je u Dugom Ratu [[film u 1929.|1929.]] godine. Glumom se bavio još u mladosti. Glumio u studentskim glumačkim družinama. Prvi je angažman našao u kazalištu u Zadru. Uskoro je preselio u Zagreb gdje je stalnim članom [[kazalište Komedija|kazališta Komedije]]. U kazalištu je bio znan kao ''Konte''. Pripadao je staroj gardi glumaca koja je stavljala kazalište ispred sebe, predavajući se bez zadrške, pristupavši temeljito i pouzdano k poslu, i uz sve bio je omiljen u glumačkoj družini. 1963. je prešao u zagrebački HNK, čijim je stalnim članom Drame sve umirovljenja 1993. godine. Glumom se nije prestao baviti ni tada, nego je na pozornici svoje kazališne kuće nastupao sve do 2013. godine; zadnju ulogu koju je odigrao imao je u predstavi ''Dantonova smrt'' Georgea Büchnera premijerno izvedene 2009.godine. <ref name=HNK/>
 
Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: ''Cymbeline'' i ''Mjera za mjeru'' Williama Shakespearea, ''Trilogija o ljetovanju'' i ''Veliki smiješni rat'' Carla Goldonija, ''Dundo Maroje'' Držića, ''Vučjak'' Miroslava Krleže, ''Šteta što je kurva'' Johna Forda, ''Kiklop'' Ranka Marinkovića, ''Maskerada'' M.J. Ljermontova, ''Divlja patka'' Henrika Ibsena, ''Gorski divovi'' i ''Večeras improviziramo'' Luigija Pirandella, ''Svadba'' Eliasa Canettija, ''Ondine'' Jeana Giraudouxa,  ''Potopljena zvona'' i ''Nihilist iz Vele Mlake'' Ive Brešana, ''Becket'' Jeana Anouilha.  U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. <ref name=HNK/>
 
Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: ''Cymbeline'' i ''Mjera za mjeru'' Williama Shakespearea, ''Trilogija o ljetovanju'' i ''Veliki smiješni rat'' Carla Goldonija, ''Dundo Maroje'' Držića, ''Vučjak'' Miroslava Krleže, ''Šteta što je kurva'' Johna Forda, ''Kiklop'' Ranka Marinkovića, ''Maskerada'' M.J. Ljermontova, ''Divlja patka'' Henrika Ibsena, ''Gorski divovi'' i ''Večeras improviziramo'' Luigija Pirandella, ''Svadba'' Eliasa Canettija, ''Ondine'' Jeana Giraudouxa,  ''Potopljena zvona'' i ''Nihilist iz Vele Mlake'' Ive Brešana, ''Becket'' Jeana Anouilha.  U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. <ref name=HNK/> Istaknuo se komičnim ulogama u djelima [[Shakespeare|W. Shakespearea]] (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), [[Carlo Goldoni|C. Goldonija]] (Cirill u Velikom smješnom ratu), [[Marin Držić|M. Držića]] (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), [[August Šenoa|A. Šenoe]] (Klefeld u Dogenesu), [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki).  
 
Nastupao je i na filmu ([[Carevo novo ruho]] 1961., kratki film Pravda, 1962., [[Ante Babaja|A. Babaje]], Timon, 1973., T.Radića), [[Čaruga|Čaruzi]] i drugim te u televizijskim serijama [[Novo doba|Novom dobu]], [[Nepokoreni grad|Nepokorenom gradu]] i dr. U ''Našem malom mistu'' glumio je carinika koji je pregledavao Roka i Bepinu kad su se vraćali iz Trsta.<ref>Dalmacija SD: [https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/obala/preminuo-popularni-dalmatinski-glumac-legendarne-uloge-ostvario-je-u-nasem-malom-mistu-i-novom-dobu-ali-i-na-zagrebackim-kazalisnim-daskama-1168467 '' '']. Slobodna Dalmacija. 17. veljače 2022. Pristupljeno 5. veljače 2023. </ref>


== Filmografija ==
== Filmografija ==
Redak 67: Redak 74:
=== Sinkronizacija ===
=== Sinkronizacija ===
* "[[Pobuna na farmi]]" kao Štef Braun ([[2004.]])
* "[[Pobuna na farmi]]" kao Štef Braun ([[2004.]])
== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}n


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==

Inačica od 5. veljača 2023. u 21:29

Ivo Kadić
Rođenje 15. siječnja 1929. (Dugi Rat)
Smrt 16. veljače 2022. (Zagreb)
Pseudonim(i) Konte
Zanimanje glumac

Ivo "Ivan" Kadić (Dugi Rat, 15. siječnja 1929. — Zagreb, 16. veljače 2022.), hrvatski kazališni i filmski glumac, dugogodišnji istaknuti član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.[1][2]

Životopis

Rodio se je u Dugom Ratu 1929. godine. Glumom se bavio još u mladosti. Glumio u studentskim glumačkim družinama. Prvi je angažman našao u kazalištu u Zadru. Uskoro je preselio u Zagreb gdje je stalnim članom kazališta Komedije. U kazalištu je bio znan kao Konte. Pripadao je staroj gardi glumaca koja je stavljala kazalište ispred sebe, predavajući se bez zadrške, pristupavši temeljito i pouzdano k poslu, i uz sve bio je omiljen u glumačkoj družini. 1963. je prešao u zagrebački HNK, čijim je stalnim članom Drame sve umirovljenja 1993. godine. Glumom se nije prestao baviti ni tada, nego je na pozornici svoje kazališne kuće nastupao sve do 2013. godine; zadnju ulogu koju je odigrao imao je u predstavi Dantonova smrt Georgea Büchnera premijerno izvedene 2009.godine. [1]

Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: Cymbeline i Mjera za mjeru Williama Shakespearea, Trilogija o ljetovanju i Veliki smiješni rat Carla Goldonija, Dundo Maroje Držića, Vučjak Miroslava Krleže, Šteta što je kurva Johna Forda, Kiklop Ranka Marinkovića, Maskerada M.J. Ljermontova, Divlja patka Henrika Ibsena, Gorski divovi i Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Svadba Eliasa Canettija, Ondine Jeana Giraudouxa, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake Ive Brešana, Becket Jeana Anouilha. U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. [1]

Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: Cymbeline i Mjera za mjeru Williama Shakespearea, Trilogija o ljetovanju i Veliki smiješni rat Carla Goldonija, Dundo Maroje Držića, Vučjak Miroslava Krleže, Šteta što je kurva Johna Forda, Kiklop Ranka Marinkovića, Maskerada M.J. Ljermontova, Divlja patka Henrika Ibsena, Gorski divovi i Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Svadba Eliasa Canettija, Ondine Jeana Giraudouxa, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake Ive Brešana, Becket Jeana Anouilha. U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. [1] Istaknuo se komičnim ulogama u djelima W. Shakespearea (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), C. Goldonija (Cirill u Velikom smješnom ratu), M. Držića (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), A. Šenoe (Klefeld u Dogenesu), R. Marinkovića (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki).

Nastupao je i na filmu (Carevo novo ruho 1961., kratki film Pravda, 1962., A. Babaje, Timon, 1973., T.Radića), Čaruzi i drugim te u televizijskim serijama Novom dobu, Nepokorenom gradu i dr. U Našem malom mistu glumio je carinika koji je pregledavao Roka i Bepinu kad su se vraćali iz Trsta.[3]

Filmografija

Televizijske uloge

Filmske uloge

Sinkronizacija

Izvori, referencije i bilješke

{{izvori}n

Vanjske poveznice

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Drama HNK: Preminuo Ivo Kadić. HNK Zagreb. Pristupljeno 5. veljače 2023.
  2. ↑ Kadić, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. srpnja 2022.
  3. ↑ Dalmacija SD: . Slobodna Dalmacija. 17. veljače 2022. Pristupljeno 5. veljače 2023.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ivo_Kadić&oldid=519339"