Razlika između inačica stranice »Podrinje«
(Bot: Automatski unos stranica) |
|||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast '''Podrinje'''. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.<ref name="Bejtić26-27">[http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27</ref> Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože [[Nikola Altomanović|Nikole Altomanovića]]. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u [[Raška|Rašku]] do iza Plevlja i [[Mileševo|Mileševa]]. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića [[Stefan Uroš V.|nejakog Uroša]] (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana [[Stjepan I. Kotromanić|Stjepana Kotromana]], kći kralja [[Stefan Dragutin|Dragutina]], okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377. | Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast '''Podrinje'''. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.<ref name="Bejtić26-27">[http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27</ref> Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože [[Nikola Altomanović|Nikole Altomanovića]]. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u [[Raška|Rašku]] do iza Plevlja i [[Mileševo|Mileševa]]. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića [[Stefan Uroš V.|nejakog Uroša]] (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana [[Stjepan I. Kotromanić|Stjepana Kotromana]], kći kralja [[Stefan Dragutin|Dragutina]], okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377. | ||
Podrinjski je kraj bio na crti međucivilizacijskih razdvajanja. Ipak, i na tim je prostorima, uključujući i s desne strane Drine hrvatska ustanova Napredak imala svoje podrunice, a u pojedinima i [[Matica hrvatska]] i ine ustanove. | |||
U Gornjem Podrinju, u teškim uvjetima za katolike u vremenima osmanske vlasti u 16., 17. i početku 18. stoljeća bila je živa autohtona katolička zajednica, u čemu je važnu ulogu imala Dubrovačka Republika i njene trgovačke i obrtničke kolonije. Tragovi te zajednica očuvali su se u nazivima. Fočanski muzej čuva zvono koje su Dubrovčani osigurali za tamošnju Gospinu crkvu 1637. godine.<ref>Angelina Tadić: [https://dulist.hr/u-dvorani-pape-ivana-pavla-predstavljene-tri-knjige-o-crkvi-i-hrvatima-iz-istocne-hercegovine/796258/ ''U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine '']. Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.</ref> | |||
== Vidi još == | == Vidi još == | ||
Trenutačna izmjena od 22:41, 18. siječnja 2023.
Za naselje u Vukovarsko-srijemskoj županiji pogledajte članak Podrinje (Markušica).
Podrinje (dio Istočne Bosne) je regija u istočnoj Bosni i Hercegovini i zapadnoj Srbiji. Ova regija je dobila ime prema rijeci Drini. Na sjeveru prelazi u Posavinu.[1]
Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na gornje Podrinje (općine Višegrad, Goražde, Foča, Rogatica i Čajniče) i donje Podrinje (općine Srebrenica, Bratunac i Zvornik).
Veći gradovi na srbijanskoj strani Podrinja su: Bajina Bašta, Banja Koviljača, Ljubovija i Loznica.
Povijest
Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast Podrinje. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.[2] Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože Nikole Altomanovića. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u Rašku do iza Plevlja i Mileševa. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića nejakog Uroša (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana Stjepana Kotromana, kći kralja Dragutina, okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377.
Podrinjski je kraj bio na crti međucivilizacijskih razdvajanja. Ipak, i na tim je prostorima, uključujući i s desne strane Drine hrvatska ustanova Napredak imala svoje podrunice, a u pojedinima i Matica hrvatska i ine ustanove.
U Gornjem Podrinju, u teškim uvjetima za katolike u vremenima osmanske vlasti u 16., 17. i početku 18. stoljeća bila je živa autohtona katolička zajednica, u čemu je važnu ulogu imala Dubrovačka Republika i njene trgovačke i obrtničke kolonije. Tragovi te zajednica očuvali su se u nazivima. Fočanski muzej čuva zvono koje su Dubrovčani osigurali za tamošnju Gospinu crkvu 1637. godine.[3]
Vidi još
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija Podrinje
- ↑ Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27
- ↑ Angelina Tadić: U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine . Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.