Audiatur et altera pars: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''''Audiatur et altera pars''''' ili '''''audi alteram partem''''' ([[hrvatski|hrv.]] ''neka se čuje i druga strana''), [[latinski jezik|latinska]] je izreka koja se rabi kako bi se označilo [[pravno načelo]] prema kojem niti jedna osoba ne bi smjela biti osuđena bez pravednog saslušanja u kojom je svakoj stranci dana mogućnost da odgovori na podnesene dokaze protiv nje. Radi se o načelu preuzetom iz [[Rimsko pravo|rimskog prava]] da uvijek treba saslušati i što ona druga strana ima za reći, pa tek nakon toga donijeti pravorijek, zaključak, odluku, presudu. | |||
''Audiatur et altera pars'' smatra se temeljnim načelom pravde i jednakosti u većini pravnih sustava. Načelo uključuje pravo stranke ili njezinog [[odvjetnik]]a da se suoči sa [[svjedočenje]]m protiv njega, imati pravednu mogućnost da se suoči s [[dokaz]]ima, te da ima pravo na odvjetnika, ako je to potrebno na javni trošak, u cilju ispravnog vođenja postupka. | ''Audiatur et altera pars'' smatra se temeljnim načelom pravde i jednakosti u većini pravnih sustava. Načelo uključuje pravo stranke ili njezinog [[odvjetnik]]a da se suoči sa [[svjedočenje]]m protiv njega, imati pravednu mogućnost da se suoči s [[dokaz]]ima, te da ima pravo na odvjetnika, ako je to potrebno na javni trošak, u cilju ispravnog vođenja postupka. |
Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 00:43
Audiatur et altera pars ili audi alteram partem (hrv. neka se čuje i druga strana), latinska je izreka koja se rabi kako bi se označilo pravno načelo prema kojem niti jedna osoba ne bi smjela biti osuđena bez pravednog saslušanja u kojom je svakoj stranci dana mogućnost da odgovori na podnesene dokaze protiv nje. Radi se o načelu preuzetom iz rimskog prava da uvijek treba saslušati i što ona druga strana ima za reći, pa tek nakon toga donijeti pravorijek, zaključak, odluku, presudu.
Audiatur et altera pars smatra se temeljnim načelom pravde i jednakosti u većini pravnih sustava. Načelo uključuje pravo stranke ili njezinog odvjetnika da se suoči sa svjedočenjem protiv njega, imati pravednu mogućnost da se suoči s dokazima, te da ima pravo na odvjetnika, ako je to potrebno na javni trošak, u cilju ispravnog vođenja postupka.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.