Pukovnija veze HKoV: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pukovnija veze HKoV'''-->{{Infookvir vojna postrojba
<!--'''Pukovnija veze HKoV'''-->{{Infookvir vojna postrojba
|naziv=Pukovnija veze HKoV
|naziv=Pukovnija veze HKoV
|slika=[[File:Amblem_Pukovnije_veze.jpg|180px]]
|slika=[[Datoteka:Amblem_Pukovnije_veze.jpg|180px]]
|opis slike=Oznaka Pukovnije veze HKoV
|opis slike=Oznaka Pukovnije veze HKoV
|osnovana datum=1. srpnja 2007.
|osnovana datum=1. srpnja 2007.

Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 17:44

Pukovnija veze HKoV

Oznaka Pukovnije veze HKoV
Osnovana 1. srpnja 2007.
Država Hrvatska
Grana Hrvatska kopnena vojska
Uloga veze
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
pukovnik Zdravko Rep

Pukovnija veze postrojba je Oružanih snaga Republike Hrvatske, ustrojstveno u sastavu Hrvatske kopnene vojske.

Tijekom godina vezističke su postrojbe prolazile kroz više preustroja, da bi naposljetku 1. srpnja 2007. bila ustrojena današnja Pukovnija veze.[1]

Povjesnica

Sustav Eri-Tac u sastavu Pukovnije veze

Prethodnicom Pukovnije veze smatra se Odred veze Glavnog stožera Hrvatske vojske, koji je od 4. rujna 1991. počeo funkcionirati kao podstožerna postrojba GS HV-a. Tijekom godina vezističke su postrojbe prolazile više preustroja, da bi naposljetku, 1. srpnja 2007. bila ustrojena današnja Pukovnija veze.

Prve radioveze sa svim operativnim zonama uspostavljene su tijekom rujna 1991. s lokacije Laščinska cesta u Zagrebu. Zauzimanjem prvih vojarni JNA, izlažući se opasnostima koje su prijetile iz vojarni, pripadnici postrojbe počinju s kompletiranjem sredstava veze iz ratnog plijena. Sredstva su prikupljana i smještena na različite lokacije. Pripadnici postrojbe su 6. listopada u samo nekoliko sati uspostavili sve potrebne veze za čelništvo Vlade, Sabora, ZNG-a i za samog vrhovnog zapovjednika.

Zauzimanjem vojarne JNA u Samoboru (7. listopada 1991.), Odred veze dolazi u posjed velikog broja sredstava i sustava veze, motornih vozila, oružja i druge vojne opreme. Pričuvni sastav mobiliziran je 12. listopada 1991. Toga su se dana svi djelatnici preselili u vojarnu "Taborec" u Samoboru. U više navrata svi mobilni sustavi veze dislocirani su u okolne šume i skloništa da bi ih se zaštitilo od zračnih i topničkih napada, kojih je bilo nekoliko.

Na jednoj od brojnih zadaća uspostave veza, dvojica pripadnika Odreda veze koja su pobjegla iz JNA, Anđelko Tule i Tomislav Vužić Mohenski poginula su 2. prosinca 1991. u neprijateljskoj zasjedi zajedno s još devetoricom hrvatskih vojnika iz 123. brigade na planini Papuk.

U ožujku 1994. dolazi do preustroja Odreda u 40. pukovniju veze GS HV-a te se nastavlja s provedbom bojnih zadaća diljem Hrvatske. Veliki doprinos pripadnici daju operacijama Bljesak i Oluja.

Od 40. pukovnije veze GS OSRH-a 1. su listopada 1999. ustrojene sljedeće postrojbe: 40. brigada veze GS OSRH-a i Središte za obuku vojnika veze, informatike i elektroničkog djelovanja u sastavu ZzO, a 1. srpnja 2001. od te dvije ustrojena je nova postrojba - 40. brigada veze GS OSRH-a.

Pukovnija veze u sastavu HKoV-a ustrojava se 1. srpnja 2007. iz sljedećih ukinutih postrojbi: 40. brigade veze, 250., 253., i 257. bojne veze.

Pripadnici Pukovnije veze sudjeluju u mirovnim misijama diljem svijeta, a istodobno se osposobljavaju i za odlazak u sljedeće misije i zadaće u skladu sa zapovijedima.[2]

Izvori