More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Peovica'''-->[[ | <!--'''Peovica'''-->[[Datoteka:HR-Omis-Burgruine.jpg|mini]] | ||
Tvrđava '''Peovica (Mirabela)''' s kaštelom ponad gradića [[Omiš]]a, [[zaštićeno kulturno dobro]].<ref name="registar kult.dobara RH">[https://registar.kulturnadobra.hr/ ''Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske''] Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 16. kolovoza 2020. Sadržaj preuzet uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Ministarstvo_kulture_Republike_Hrvatske|dopusnicu]].</ref> | Tvrđava '''Peovica (Mirabela)''' s kaštelom ponad gradića [[Omiš]]a, [[zaštićeno kulturno dobro]].<ref name="registar kult.dobara RH">[https://registar.kulturnadobra.hr/ ''Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske''] Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 16. kolovoza 2020. Sadržaj preuzet uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Ministarstvo_kulture_Republike_Hrvatske|dopusnicu]].</ref> | ||
Inačica od 1. svibanj 2022. u 09:10
Tvrđava Peovica (Mirabela) s kaštelom ponad gradića Omiša, zaštićeno kulturno dobro.[1]
Opis dobra
Današnji izgled omiškoga kaštela zadržao je samo izvorni perimetar, kule i kurtine su snižene do visine parapeta, a samo najviša završna kula iz 13. stoljeća je sačuvana u cjelini. Ta kula, danas nazvana Mirabela ili Peovica prema predjelu Omiša Peovu, vrlo se rijetko u arhivskim izvorima imenuje posebnim nazivom. Trapezni tlocrt vanjskoga plašta je u unutrašnjosti premodeliran u poligonalnu jezgru koja završava segmentnim kupolastim svodom. Prema ostatcima konzola i istacima na zidu, kula je imala dva kata koja se međusobno bila povezana drvenim stepenicama, a na vrhu se nalazila terasa. Prilikom radova sanacije, nakon udara groma krajem 80 - tih godina 20. st., rekonstruirani su katovi i kupola s terasom. Moćna i visoka kula na hridinama istaknuta je prostorna dominanta i kruna gradskoga kaštela. Izdvojeni položaj i masivno ziđe davali su joj neosvojiv karakter. Iako po obliku i strukturi zidanja pripada romaničkoj obrambenoj arhitekturi, nalaz novčića bizantskoga cara Bazilija I. pokazuje stratešku važnost položaja nad ušćem rijeke koja je u 9. stoljeću bila granica Franačkog i Bizantskog Carstva. [1]
Zaštita
Pod oznakom Z-6859 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "vojne i obrambene građevine".[1]
Galerija
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 16. kolovoza 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
Iz uvjeta korištenja: " Sadržaji s ovih stranica (Ministarstva kulture) mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Međutim, korisnicima se savjetuje da provjere obavijesti o autorskim pravima pojedinih dokumenata i internetskih stranica koje se održavaju u okviru internetskog mjesta gov.hr. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske na druge stranice."