Paul van Ostaijen: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Paul van Ostaijen'''-->[[ | <!--'''Paul van Ostaijen'''-->[[Datoteka:VanOstaijen3.jpg|thumb|Paul van Ostaijen]] | ||
'''Leopold Andreas (Paul) van Ostaijen''' ([[Antwerpen]], [[22. veljače]] [[1896.]] – [[Miavoye-Anthée]], [[Belgija]] [[18. ožujka]] [[1928.]]) je bio [[Flandrija|flamanski]] [[pjesnik]] i [[proza|prozni pisac]]. | '''Leopold Andreas (Paul) van Ostaijen''' ([[Antwerpen]], [[22. veljače]] [[1896.]] – [[Miavoye-Anthée]], [[Belgija]] [[18. ožujka]] [[1928.]]) je bio [[Flandrija|flamanski]] [[pjesnik]] i [[proza|prozni pisac]]. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 08:24
Leopold Andreas (Paul) van Ostaijen (Antwerpen, 22. veljače 1896. – Miavoye-Anthée, Belgija 18. ožujka 1928.) je bio flamanski pjesnik i prozni pisac.
Životopis[uredi]
Van Ostaijen je rođen od oca Nizozemca i majke Flamanke. U srednjoj školi je smatran problematičnim slučajem. U srpnju 1913. godine biva izbačen iz škole. Nekoliko mjeseci kasnije počeo je raditi kao službenik u gradskoj vijećnici u Antwerpenu. Po izbivanju Prvog svjetskog rata Van Ostaijen sa svojom obitelji bježi u Nizozemsku, ali čim je Antwerpen pao u ruke Nijemcima vratio se natrag svom poslu službenika u gradskoj vijećnici. Lagano je počeo izviđati antwerpski noćni život i vrlo brzo postao je poznat. Dobio je nadimak Meneer 1830 (Gospodin 1830.), jer je obučen kao dendi paradirao po ulicima Meir (jedna od glavnih antwerpskih ulica s mnogo dućana) i Keyserlei.
Nakon rata bježi u Berlin gdje dolazi u kontakt s dadaistima i ekspresionistima. Tada počinje više pisati prozu. Njegov filmski scenarij "De bankroet jazz" (Bankrotirani jazz) je "vjerojatno prvi filmski scenarij na nizozemskom jeziku i ujedno prvi potpuni dadaistički filmski scenarij na svijetu." Napisan je oko 1921. ali je tek 1996. po prvi put izdan. Godine 2008. redatelj Leo van Maaren ga je preradio u kratki igrani film.
Nakon što se 1921. vratio iz progonstva u Belgiju i u Brusselu otvorio umjetničku galeriju, obolio je od tuberkuloze. Preminuo je 18. ožujka 1928. godine u sanatoriju Miavoye-Anthée u belgijskim Ardenima. Tu je i sahranjen ali kasnije biva premješten na antwerpsko groblje Schoonselhof. Napokon, 8. studenog 1972. dobiva konačan počinak u počasnom parku. Njegova "čista lirika" je posthumno izdana pod nazivom "Nagelaten gedichten" (Pjesme iz ostavštine).