More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branko Kadić''' ([[Krug (razdvojba)|Krug]], Dolnja Poljica, [[4. travnja]] [[1919.]] - [[Buenos Aires]], [[3. srpnja]] [[1991.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski]] domovinski i [[hrvatsko iseljeništvo|iseljenički]] [[književnik]], [[esejist]], [[kulturni povjesničar]] i [[književni kritičar]], jedan od najboljih poznavatelja hrvatske emigrantske pisane riječi <ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca">Šimun Šito Ćorić: [http://simun-sito-coric.ch/index.php?option=com_content&view=article&id=163:60-hrv-emigrantskih-pisaca&catid=52:dokumenti ''60 hrv. emigrantskih pisaca''], Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [http://archive.is/sOqu ] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 15. ožujka 2019.</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 05:34
Branko Kadić (Krug, Dolnja Poljica, 4. travnja 1919. - Buenos Aires, 3. srpnja 1991.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, esejist, kulturni povjesničar i književni kritičar, jedan od najboljih poznavatelja hrvatske emigrantske pisane riječi [1]
Životopis
Rodio se je u mjestašcu Krugu u Dolnjim Poljicin, danas dijelom Jesenica. Teologiju je studirao u Rimu na Gregoriani. Teologiju je doktorirao na istom sveučilištu. Na samom početku Drugoga svjetskog rata otišao je u neutralnu Švicarsku. Ondje je magistrirao književnost i specijalizirao se je u političkim znanostima. Zatim je nekoliko godina radio za Ujedinjene narode u Švicarskoj (Ženeva), Francuskoj (Pariz) i Libanonu. 1952. godine otišao je u SAD. Ondje se je zaposlio na slavističkom odjelu Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu. Od 1960. do odlaska u mirovini bio je u Bloomingtonu profesorom slavenskih književnosti na Sveučilištu Indijani. Proputovao je kroz skoro sve zemlje na svijetu. U mnogima je i živio, dakako kratko vrijeme. Jedno je vrijeme predavao suvremenu rusku književnost. Preko tri desetljeća se je bavio proučavanjem južnoslavenskih književnosti. Najvažniji je kulturni povjesničar i književni kritičar u iseljenoj Hrvatskoj. Višegodišnji redovni suradnik u više hrvatskih i inozemnih listova i časopisa. Od hrvatskih listova osobito je surađivao s Hrvatskom revijom i Journal of Croatian Studies. Redoviti je predavač i predstavljač hrvatske književnosti na brojnim medunarodnim slavističkim i književno-kulturnim seminarima i kongresima.[1]
Djela
Objavio je knjige:[1]
- Modern Yugoslav Literature: an Anthology with Biographical Sketches, Berkeley, 1956.
- Croatian Reader with Vocabulary, Berkeley, 1957.
- Contemporary Croatian Literature, S'-Gravenhage, 1960.
- Croatian Reader with Vocabulary (2.izd.), S'-Gravengahe, 1960.
- Contemporary Serbian Literature, The Hague, 1964.
- From Croatian Renaissance to Yugoslav Socialism: Essays, The Hague -Paris, 1969.
- Juraj Križanić, Russophile and Ecumenic Visionary: A Symposium (izd. s Th. Eek/man-om), The Hague-Paris, 1976.
- Vinko Nikolić, Trubač iz daljine (izbor pjesama), Roma-Chicago, 1976.
- Croatian Literature, u: Columbia Dictionary of Modern European Literature, New York, 1980.
- Domovinska riječ (eseji), Barcelona, 1978.
- Iseljena Hrvatska (eseji), Chicago, 1979.
- The Tradition of Freedom in Croatian Literature, Bloomington, 1983.
- Domovinska riječ II. Književno-povijesni ogledi, Chicago, 1986.
- Essays in South Slavic Literature, New Haven, 1988.
Nagrade i priznanja
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. [1]