m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige) |
m file->datoteka |
||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
Ostala glavna vrela su [[Ain ez Zarqa]].<ref name="readersnatural">{{Citiranje knjige|title=Natural Wonders of the World|publisher=Reader's Digest Association, Inc|year=1980|isbn=0-89577-087-3|editor-last=Scheffel|editor-first=Richard L.|location=United States of America|pages=34|quote=|editor-last2=Wernet|editor-first2=Susan J.|via=}}</ref>, Al Ghab, Al Rouj i Al-Azraq.<ref name=aquastat/> | Ostala glavna vrela su [[Ain ez Zarqa]].<ref name="readersnatural">{{Citiranje knjige|title=Natural Wonders of the World|publisher=Reader's Digest Association, Inc|year=1980|isbn=0-89577-087-3|editor-last=Scheffel|editor-first=Richard L.|location=United States of America|pages=34|quote=|editor-last2=Wernet|editor-first2=Susan J.|via=}}</ref>, Al Ghab, Al Rouj i Al-Azraq.<ref name=aquastat/> | ||
[[ | [[Datoteka:نهر العاصي عند عين الزرقا.JPG|thumb|left|Orontes teče u podnožju sirijskog obalnog planinskog lanca ]] | ||
Napuštajući ovu klisuru, širi se u [[jezero Homs]] u Siriji (umjetno jezero nastalo branom iz rimskog doba, poznato i kao [[jezero Qattinah]]) i kroz grad [[Homs]], te pored arheološkog lokaliteta Larisa ([[Shaizar]]). Ovdje rijeka ulazi u [[dolina Ghan|dolinu Ghab]]. Dalje nizvodno, na istočnom rubu doline Ghab, nalazi se drevni grad [[Apamea]].<ref name="aquastat" /> Na zapadu je obalni planinski lanac. Ovaj dio završava na stjenovitoj pregradi [[Jisr al-Hadid]], gdje rijeka skreće na zapad u ravnicu Antiohije ([[dolina Amika]]) u Turskoj.<ref name="aquastat" /> | Napuštajući ovu klisuru, širi se u [[jezero Homs]] u Siriji (umjetno jezero nastalo branom iz rimskog doba, poznato i kao [[jezero Qattinah]]) i kroz grad [[Homs]], te pored arheološkog lokaliteta Larisa ([[Shaizar]]). Ovdje rijeka ulazi u [[dolina Ghan|dolinu Ghab]]. Dalje nizvodno, na istočnom rubu doline Ghab, nalazi se drevni grad [[Apamea]].<ref name="aquastat" /> Na zapadu je obalni planinski lanac. Ovaj dio završava na stjenovitoj pregradi [[Jisr al-Hadid]], gdje rijeka skreće na zapad u ravnicu Antiohije ([[dolina Amika]]) u Turskoj.<ref name="aquastat" /> | ||
[[ | [[Datoteka:Orontes River Antakya-mohammad adil rais.jpg|thumb|upright|Oront u [[Antakya|Antakiji]], [[Hatay]], [[Turska]]]] | ||
Dvije glavne pritoke utječu u Oront kroz nekadašnje jezero Amik umjetnim kanalom ([[Nahr al-Kowsit]]). To su rijeka [[Afrin (rijeka)|Afrin]], koja teče u smjeru juga, sa zapada, te [[Karasu]] sa istoka. Prolazeći sjeverno od Antakye (drevna Antiohija), Oront skreće jugozapadno u klisuru i pada 50 metara u 16 kilometara do mora, u koje se ulijeva južno od Samandağa. | Dvije glavne pritoke utječu u Oront kroz nekadašnje jezero Amik umjetnim kanalom ([[Nahr al-Kowsit]]). To su rijeka [[Afrin (rijeka)|Afrin]], koja teče u smjeru juga, sa zapada, te [[Karasu]] sa istoka. Prolazeći sjeverno od Antakye (drevna Antiohija), Oront skreće jugozapadno u klisuru i pada 50 metara u 16 kilometara do mora, u koje se ulijeva južno od Samandağa. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 05:30
 | |
| Duljina | 571 km |
| Prosječni istjek | 11 m3/s |
| Površina porječja | 24.660[1] km2 |
| Izvor | Labweh, Dolina Beqaa, Libanon 34°11′49″N 36°21′9″E / 34.19694°N 36.3525°E |
| Ušće | Samandağ, Hatay, Turska 36°2′43″N 35°57′49″E / 36.04528°N 35.96361°E |
| Države | Libanon, Sirija, Turska |
| Gradovi | Homs, Hama, Jisr al-Shughur, Antakya |
| Slijev | sredozemni |
| Ulijeva se u | Sredozemno more |
 | |
Oront (ar. العاصي; tur. Asi), od starogrčkog Ὀρόντης, Oróntēs, je rijeka u zapadnoj Aziji, duga 571 km, koja izvire u Libanonu, teče prema sjeveru kroz Siriju, te utječe u Sredozemno more u blizini Samandağa u Turskoj.[1]
Kao glavna rijeka drevnog Levanta, Oront je bila poprištem nekoliko velikih bitaka. Među najvažnijim gradovima koji se danas nalaze na rijeci su Homs, Hama, Jisr al-Shughur i Antakya (drevna Antiohija, koji je bio poznat i kao "Antiohija na Orontu").
Tok rijeke
Oront izvire u vrelima kod Labweha u Libanonu, na istočnoj strani doline Bekaa (u guvernoratu Bekaa) između gorja Libanon na zapadu i Anti-Libanon na istoku, u blizini izvora rijeke Litani (koja teče prema jugu) i teče prema sjeveru, gubeći 600 metara nadmorske visine kroz klisuru, te nakon toga napušta dolinu Bekaa.[1] Ostala glavna vrela su Ain ez Zarqa.[2], Al Ghab, Al Rouj i Al-Azraq.[1]
Napuštajući ovu klisuru, širi se u jezero Homs u Siriji (umjetno jezero nastalo branom iz rimskog doba, poznato i kao jezero Qattinah) i kroz grad Homs, te pored arheološkog lokaliteta Larisa (Shaizar). Ovdje rijeka ulazi u dolinu Ghab. Dalje nizvodno, na istočnom rubu doline Ghab, nalazi se drevni grad Apamea.[1] Na zapadu je obalni planinski lanac. Ovaj dio završava na stjenovitoj pregradi Jisr al-Hadid, gdje rijeka skreće na zapad u ravnicu Antiohije (dolina Amika) u Turskoj.[1]
Dvije glavne pritoke utječu u Oront kroz nekadašnje jezero Amik umjetnim kanalom (Nahr al-Kowsit). To su rijeka Afrin, koja teče u smjeru juga, sa zapada, te Karasu sa istoka. Prolazeći sjeverno od Antakye (drevna Antiohija), Oront skreće jugozapadno u klisuru i pada 50 metara u 16 kilometara do mora, u koje se ulijeva južno od Samandağa.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Asi-Orontes Basin". Food and Agriculture Organization of the United Nations. 2016. http://www.fao.org/nr/water/aquastat/basins/asi-orontes/index.stm Pristupljeno 18. ožujak 2018.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.