Opus isodomum: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 04:43

Opus isodomum je prastara tehnika zidnoga veza od najfinije obrađenih, potpuno pravilnih kvadratičnih kamenih blokova jednake visine, a ponekad i jednake dužine.

U vrijeme klasične antike ta je tehnika dovedena do savršenstva, te su mnoga, prije svega javna zdanja (hramovi, kazališta, amfiteatri i dr.) izgrađena na taj način.^[1]

Tehniku kratko opisuje Vitruvije riječima: „Isodomum“ je oblik kada se svi slojevi zidaju u jednakoj visini (De Architectura, II. knjiga, VIII. poglavlje).

Vitruvije dalje navodi da se kameni blokovi postavljeni ovom tehnikom vežu mortom (malterom), no mnogo češće oni su nanizani „u suho“ i povezani željeznim sponama – „klamfama“, fiksiranim u kamen lijevanim olovom.

Potpuno pravilni opus isodomum relativno je rijedak, osobito u provincijama. Češće se sreće opus isodomum koji ima blokove jednake visine, ali ne i jednake dužine. Pri tom se, radi čvrstoće zida, redovito ipak pazi da se završetci kamenih blokova alernirajućih redova zida ne poklapaju.^[2]

Opus pseudoisodomum je inačica koju opisujući opus isodomum spominje Vitruvije, navodeći da je riječ o načinu zidanja pri kojem „se redovi slojeva grade nejednako i nepravilno“, očito misleći na visinu i dužinu blokova, koji su međutim i dalje isklesani u formi savršenih kvadara.^[3]

Oba načina zidanja Vitruvije smatra grčkim, ističući da se „tako dobijaju trajna i čvrsta svojstva zida“.

Valja naglasiti da su zidovi podignuti u tehnici opus pseudoisodomum ponekad bili obloženi žbukom, te njihova fina struktura zidnog veza zapravo nije bila vidljiva.

Bilješke

↑ Müller / Vogel 1999, 3, 31, 60, 61
↑ Suić 1976, 110
↑ Vitruvije, 42

Izvori

Vitruvije - Marcus Vitruvious Pollio: Deset knjiga o arhitekturi, preveo Matija Lopac, Sarajevo, 1990., str. 41-46

Literatura

Stipčević 1964 - Aleksandar Stipčević: Opus, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 597
Müller/Vogel 1999- Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 3, 31, 60, 61
Suić 1976 - Mate Suić: Antički grad na istočnoj obali Jadrana, Zagreb, 1976., str. 108, 110
Marin Buovac: O sudbini kamena s rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske obale, Klesarstvo i graditeljstvo, Vol.XXII No.1-2, 2011., str. 53 - 69.
Marin Buovac: Opus Amphitheatralis - tehnike, materijali i konstrukcije rimskih amfiteatara, Građevinar br. 70, 10/2018, str. 913-918.

[1] Müller / Vogel 1999, 3, 31, 60, 61

[2] Suić 1976, 110

[3] Vitruvije, 42

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''Opus isodomum'''-->[[File:Opus quadratum.svg|thumb|left|210px|Opus isodomum u različitim inačicama]]
+<!--'''Opus isodomum'''-->[[Datoteka:Opus quadratum.svg|thumb|left|210px|Opus isodomum u različitim inačicama]]
-[[File:Temple of Augustus, Colonia Pietas Iulia Pola Pollentia Herculanea, Histria (10403942986).jpg|thumb|210px|Opus isodomum, začelje Augustova hrama, Pula, 1. st. pr. K.]]
+[[Datoteka:Temple of Augustus, Colonia Pietas Iulia Pola Pollentia Herculanea, Histria (10403942986).jpg|thumb|210px|Opus isodomum, začelje Augustova hrama, Pula, 1. st. pr. K.]]
 '''Opus isodomum''' je prastara tehnika zidnoga veza od najfinije obrađenih, potpuno pravilnih kvadratičnih kamenih blokova jednake visine, a ponekad i jednake dužine.
@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 Tehniku kratko opisuje [[Vitruvije]] riječima: ''„Isodomum“ je oblik kada se svi slojevi zidaju u jednakoj visini'' (De Architectura, II. knjiga, VIII. poglavlje).
-[[File:Opera Isodoma.jpg|thumb|upright=1.8|left|Opus isodomum (lijevo) i opus pseudoisodomum (desno)]]
+[[Datoteka:Opera Isodoma.jpg|thumb|upright=1.8|left|Opus isodomum (lijevo) i opus pseudoisodomum (desno)]]
 Vitruvije dalje navodi da se kameni blokovi postavljeni ovom tehnikom vežu [[mort]]om (malterom), no mnogo češće oni su nanizani „u suho“ i povezani željeznim sponama – „klamfama“, fiksiranim u kamen lijevanim olovom.