Bubrežna insuficijencija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bubrežna insuficijencija'''-->{{Infookvir bolest
{{Infookvir bolest
  | latinski = Insufficientia renum
  | latinski = Insufficientia renum
  | kod-1    = N17
  | kod-1    = N17

Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 03:38

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10 Script error: The function "getExternalValue" does not exist.
MKB-10 Script error: The function "getExternalValue" does not exist.
NSK Script error: The function "getExternalValue" does not exist.
PubMed Script error: The function "getExternalValue" does not exist. (eng.)
MeSH Script error: The function "getExternalValue" does not exist. (eng.)
Medscape Script error: The function "getExternalValue" does not exist. (eng.)

Bubrežna insuficijencija ili bubrežno zatajenje jedno je od najtežih bolesti bubrega. Razlikujemo tri tipa bubrežnog zatajenja:

Akutni glomerulonefritis[uredi]

Uzrokovan je poremećenom imunološkom reakcijom čiji je poticaj najčešće infekcija beta-streptokokom. U nekim od najtežih slučajeva bubrezi potpuno ili gotovo potpuno prestaju raditi. Ovakva upala obično prestaje, ali može ostaviti trajne posljedice. Bubrezi mogu biti oštećeni i brojnim otrovima ili (dugotrajnom) primjenom lijekova s nefrotoksičnim svojstvima kao što su neki imunosupresivi, nesteroidni protuupalni analgetici ili aminoglikozidni antibiotici.

Kronični glomerulonefritis[uredi]

Ovu bolest može izazvati bilo koja od mnogih bolesti koje oštećuju prije svega glomerule, ali i kanaliće. Histološki gledano, tijekom vremena glomerul polagano biva prožet vezivnim tkivom uslijed čega prestaje glomerularna filtracija.

Pijelonefritis[uredi]

Infektivan je upalni proces primarno uzrokovan urinarnim infekcijama fekalnom bakterijom Escherichia Coli. Infekcija počinje u mokraćnim putovima, prenosi se na nakapnicu odakle uzročnik napada bubrežno tkivo što u konačnici dovodi do propadanja bubrežnih struktura, a ponajviše bubrežne srži. Smanjeno stvaranje mokraće naziva se oligurija dok je krajnji stadij bubrežne insuficijencije anurija kod koje prestaje svako stvaranje mokraće.

Posljedice[uredi]

Posljedice zatajivanja bubrega jest uremija koja se očituje:

  • generalizirani edemi uzorkovani zadržavanjem vode i soli
  • acidoza zbog nemogućnosti bubrega da uklone iz tijela kisele produkte koji se normalno stvaraju
  • visoka koncentracija dušičnih metaboličkih otpadnih produkata, a posebice ureje, kreatinina i mokraćne kiseline
  • visoka koncentracija brojnih drugih produkata poput fenola, guanidinskih baza, sulfata, fosfata i kalija

Krajni stadij uremije jest uremična koma zbog acidoze. Počinje mućenjem svijesti bolesnika i on uskoro zapada u komatozno stanje. Ako se ne podvrgne hitnoj intervenciji krvni tlak počinje naglo padati i u roku od nekoliko sati pH krvi se snižava na oko 6,8 i nastupa smrt.

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.