Razlika između inačica stranice »Amnion«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Amnion''' (grč. ἀμνίον: žrtvena plitica, posuda za skupljanje krvi žrtava; embrionalna ovojnica, plodna opna) je unutrašnja [[embrij]]ska ovojnica. Ispunjena je [[plodna voda|plodnom vodom]] (amnijskom tekućinom), koja uzrokuje širenje amniona i njegovo pretvaranje u amnionsku vreću. Uloga amnionske vreće je pružanje sigurne okoline embriju. Ovojnica amnion je svojstvo [[amnioti|amniota]] kojima pripadaju [[gmazovi]], [[ptice]] i [[sisavci]]. Amnion se razvija iz izvanembrijskog somatskog [[mezoderm]]a s vanjske strane i iz izvanembrijskog [[ektoderm]] s unutrašnje strane. | |||
== Kod čovjeka == | == Kod čovjeka == |
Trenutačna izmjena od 10:52, 30. travnja 2022.
Amnion (grč. ἀμνίον: žrtvena plitica, posuda za skupljanje krvi žrtava; embrionalna ovojnica, plodna opna) je unutrašnja embrijska ovojnica. Ispunjena je plodnom vodom (amnijskom tekućinom), koja uzrokuje širenje amniona i njegovo pretvaranje u amnionsku vreću. Uloga amnionske vreće je pružanje sigurne okoline embriju. Ovojnica amnion je svojstvo amniota kojima pripadaju gmazovi, ptice i sisavci. Amnion se razvija iz izvanembrijskog somatskog mezoderma s vanjske strane i iz izvanembrijskog ektoderm s unutrašnje strane.
Kod čovjeka
Najraniji stadiji oblikovanja amniona kod čovječjeg zametka još nisu bili promatrani[1]; kod najmlađeg zametka čiji se amnion proučavao, amnion je bio već bio prisutan kao zatvorena vreća i nalazio se u unutarnjoj staničnoj masi kao šupljina. Ova šupljina je natkrivena jednim slojem spljoštenih ektodermalnih stanica, amnionskim ektodermom, a njezin donji dio sastoji se od prizmatičnog ektoderma embrionalnog diska — neprekidnost između gornjeg i donjeg dijela se uspostavlja na rubu embrionalnog diska. Izvan amnionskog ektoderma je tanki sloj mezoderma, koji je povezan s mezodermalnim slojem koriona.
Kad se formira, amnion je u kontaktu s tijelom zametka, ali se nakon četiri ili pet tjedana plodna voda (liquor amnii) počinje gomilati unutar njega. Količina tekućine se povećava i uzrokuje širenje amnionam, kao i njegovo prianjanje na unutrašnju površinu koriona, tako da se uništava izvanembrionski dio celoma. Količina plodne vode doseže svoj vrhunac u šestom ili sedmom mjesecu trudnoće, nakon čega se počinje smanjivati; krajem trudnoće iznosi oko 1 litru.
Plodna voda dopušta slobodno kretanje ploda tijekom kasnijih etapa trudnoće i štiti ga smanjujući rizik od mehaničkih povreda[2]. Najčešće sadrži manje od dva posto čvrste tvari, a 98-99% vode[3]. Kemijski sastav varira ovisno o gestacijskoj dobi. Plodna voda sadrži ureju, anorganske soli, malu količinu bjelančevina i često tragove šećera. Dokazano je da plod proguta ponešto plodne vode tako što su u sadržaju fetalnog probalnog kanala pronađeni dijelovi epiderma i dlake.
Bolesti
- sindrom amnionskih traka - skupina kongenitalnih anomalija nastalih obuhvaćanjem dijelova ploda fibroznim amnionskim trakama, što često dovodi do deformacija udova i prstiju [4]
- oligohidramnion - premalo plodne vode u amnionu
- polihidramnion - previše plodne vode u amnionu
Galerija
maternica s mačjim fetusom u sredini gestacije: 1 pupak, 2 amnion, 3 alantois, 4 žumanjčana vreća, 5 rubni podljev krvi, 6 majčin dio posteljice (endometrij)
Izvori
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2014.. https://www.boundless.com/physiology/human-development-and-pregnancy/second-week-of-development/amnion-development/ Pristupljeno 18. travnja 2014.
- ↑ http://www.bionet-skola.com/w/Embrionalni_omota%C4%8Di Bionet Škola
- ↑ PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15301282
- ↑ http://www.sonoworld.com/Fetus/page.aspx?id=405
- Monika Kressin, Bertram Schnorr: Embryologie der Haustiere. Enke-Verlag, Stuttgart, 5. Aufl. 2006. ISBN 3-8304-1061-1