Amfiteatar: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Amfiteatar'''-->[[Datoteka:Pompeya.Anfiteatro_y_palestra_retouched.jpg|mini|desno|<center>Pogled iz zraka na amfiteatar u [[Pompeji]]ma, 1. st. pr. Kr.]]
[[Datoteka:Pompeya.Anfiteatro_y_palestra_retouched.jpg|mini|desno|<center>Pogled iz zraka na amfiteatar u [[Pompeji]]ma, 1. st. pr. Kr.]]


'''Amfiteatar''' je naziv za posebnu vrstu [[rim]]ske javne građevine u kojima su se održavale [[gladijator]]ske igre koje, u sklopu kojih su rimski građani organizirali i ispunjavali svoje slobodno vrijeme (''otium''). Zdanja za održavanje spektakla bila su veoma funkcionalna i njihove se arhitektonske karakteristike reflektiraju u svim aspektima suvremenih sportskih borilišta. Sam termin amfiteatar (grč. ''amphitheatron'' = dvostruko kazalište, lat. ''amphitheatrum'') označava njegov oblik dvostrukog teatra, odnosno, dvostrukog polukružnog gledališta grčkog i rimskog kazališta, koji daje optimalanu mogućnost praćenja gladijatorskih borbi.  Amfiteatri predstavljaju specifične javne građevine iz klasičnog rimskog perioda namijenjene priređivanju gladijatorskih igara (''ludi gladiatori''), borbi između divljih i razjarenih životinja (''venationes''), pomorskih bitaka (''naumachiae''), raznih parada i drugih u rimskom svijetu omiljenih oblika često krvoločne zabave.
'''Amfiteatar''' je naziv za posebnu vrstu [[rim]]ske javne građevine u kojima su se održavale [[gladijator]]ske igre koje, u sklopu kojih su rimski građani organizirali i ispunjavali svoje slobodno vrijeme (''otium''). Zdanja za održavanje spektakla bila su veoma funkcionalna i njihove se arhitektonske karakteristike reflektiraju u svim aspektima suvremenih sportskih borilišta. Sam termin amfiteatar (grč. ''amphitheatron'' = dvostruko kazalište, lat. ''amphitheatrum'') označava njegov oblik dvostrukog teatra, odnosno, dvostrukog polukružnog gledališta grčkog i rimskog kazališta, koji daje optimalanu mogućnost praćenja gladijatorskih borbi.  Amfiteatri predstavljaju specifične javne građevine iz klasičnog rimskog perioda namijenjene priređivanju gladijatorskih igara (''ludi gladiatori''), borbi između divljih i razjarenih životinja (''venationes''), pomorskih bitaka (''naumachiae''), raznih parada i drugih u rimskom svijetu omiljenih oblika često krvoločne zabave.

Inačica od 30. travanj 2022. u 10:01

Datoteka:Pompeya.Anfiteatro y palestra retouched.jpg
Pogled iz zraka na amfiteatar u Pompejima, 1. st. pr. Kr.

Amfiteatar je naziv za posebnu vrstu rimske javne građevine u kojima su se održavale gladijatorske igre koje, u sklopu kojih su rimski građani organizirali i ispunjavali svoje slobodno vrijeme (otium). Zdanja za održavanje spektakla bila su veoma funkcionalna i njihove se arhitektonske karakteristike reflektiraju u svim aspektima suvremenih sportskih borilišta. Sam termin amfiteatar (grč. amphitheatron = dvostruko kazalište, lat. amphitheatrum) označava njegov oblik dvostrukog teatra, odnosno, dvostrukog polukružnog gledališta grčkog i rimskog kazališta, koji daje optimalanu mogućnost praćenja gladijatorskih borbi. Amfiteatri predstavljaju specifične javne građevine iz klasičnog rimskog perioda namijenjene priređivanju gladijatorskih igara (ludi gladiatori), borbi između divljih i razjarenih životinja (venationes), pomorskih bitaka (naumachiae), raznih parada i drugih u rimskom svijetu omiljenih oblika često krvoločne zabave.

Najpoznatiji amfiteatri su rimski Kolosej i amfiteatri u Veroni i Pompejima (Italija), pulska Arena, i amfiteatri u El Džemu (Tunis), te Nimesu i Arlesu (Francuska).

Iako se danas ne čini tako, rimljani su amfiteatre gradili u velikom broju svojih gradova pa gotovo u svakom talijanskom gradu možemo naći ostatke rimskih amfiteatara. U Hrvatskoj amfiteatre nalazimo u Puli, u Saloni i u Burnumu kraj Knina, a postoje indicije o postojanju takvih građevina i na drugim područjima: Osijek (Mursa), Trilj (Tilurium), Zadar (Iader), Sisak (Siscia)... Predložak:Commons

Literatura