Božansko pravo kraljeva: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
:''Ovaj članak govori o zapadnjačkoj tradiciji. Za istočnjačku tradiciju vidi [[mandat Neba]]. Vidi također [[Bog Car]] za različite vladare koji su tvrdili o božanskom odnosu.'' | |||
[[Slika:Louis XIV habillé en soleil.jpg|thumb|190px|[[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV. Francuski]] kao [[Sunce]].]] | [[Slika:Louis XIV habillé en soleil.jpg|thumb|190px|[[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV. Francuski]] kao [[Sunce]].]] | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 09:11
- Ovaj članak govori o zapadnjačkoj tradiciji. Za istočnjačku tradiciju vidi mandat Neba. Vidi također Bog Car za različite vladare koji su tvrdili o božanskom odnosu.
Božansko pravo kraljeva politička je i religijska doktrina kraljevskog i političkog legitimiteta. Ona pretpostavlja da monarh nije subjekt nikakva zemaljskog autoriteta, već svoje pravo na vlast izvodi izravno iz Božje volje. Kralj stoga nije subjekt volje svojega naroda, aristokracije ili bilo kojeg drugog staleža uključujući ovdje (prema nekim stajalištima posebice u protestantskim zemljama) i Crkvu. Prema ovoj doktrini, jer samo Bog može suditi nepravednom kralju, kralj ne može činiti krivo. Doktrina implicira da svaki pokušaj svrgavanja kralja ili sputavanja njegovih moći protivi se Božjoj volji i može tvoriti svetogrdan čin.
Opozicija[uredi]
Opozicija božanskom pravu kraljeva dolazi iz mnogo izvora uključujući pamflet The Tenure of Kings and Magistrates pjesnika Johna Miltona. Dvije najpoznatije deklaracije o pravu na revoluciju protiv tiranije napisane na engleskom jeziku vjerojatno su Essay concerning The True Original, Extent, and End of Civil-Government Johna Lockea i Jeffersonova formulacija u Deklaraciji nezavsinosti Sjedinjenih Država da su svi ljudi stvoreni jednaki.