Bookcrossing: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bookcrossing'''-->[[Datoteka:ZSP Bookcrossing in UW 2012.JPG|260px|minijatura|desno|Bookcrossing u Poljskoj]]
[[Datoteka:ZSP Bookcrossing in UW 2012.JPG|260px|minijatura|desno|Bookcrossing u Poljskoj]]
[[Datoteka:Bookcrossing picnic DSC08201 C.JPG|230px|minijatura|desno|Bookcrossing piknik u [[Finska|Finskoj]]]]
[[Datoteka:Bookcrossing picnic DSC08201 C.JPG|230px|minijatura|desno|Bookcrossing piknik u [[Finska|Finskoj]]]]
[[Datoteka:Bookcrossingpanchina.jpg|230px|minijatura|desno|Knjige ostavljene na klupi u [[Pariz]]u.]]
[[Datoteka:Bookcrossingpanchina.jpg|230px|minijatura|desno|Knjige ostavljene na klupi u [[Pariz]]u.]]

Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 23:34

Bookcrossing u Poljskoj
Bookcrossing piknik u Finskoj
Knjige ostavljene na klupi u Parizu.

Bookcrosing (eng. Bookcrossing) je praksa ostavljanja knjiga na javnim mjestima, da bi je netko drugi uzeo, pročitao i proslijedio dalje. Izraz je izveden od imena internetske stranice BookCrossing.com, koja je započela ovu praksu.

Proces

Osobe koje žele sudjelovati u bookcrossingu naprave profil na BookCrossing.com. Potom mogu registrirati neku knjigu koju daruju. Registracijom se dobiva jedinstveni broj „Bookcrosing ID“ (BookCrossing ID - BCID) pomoću koga se može pratiti kretanje knjige. Knjiga se obilježi brojem i adresom internetske stranice i ostavi na javnom mjestu (najčešće predvorje knjižnica) ili nekome pokloni.

Sljedeći čitatelji knjige (koji je pronađu) mogu otići na internetsku stranicu i zabilježiti svoju lokaciju i dojmove o knjizi po njenom jedinstvenom broju. Tako se dobiva dnevnik, koji govori kuda je knjiga sve putovala i tko ju je čitao.

Povijest

Ron Hornbaker došao je ideju onoga, što je danas poznato kao Bookcrossing u ožujku 2001.[1] Oko četiri tjedna kasnije, 17. travnja, pokrenuo je interentsku stranicu, koja se proširila širom svijeta.[2] U travnju 2003. bilo je preko 113,000 članova. Godine 2004., rječnik "Oxford Dictionary" uključio je riječ "bookcrossing" u popis riječi. U ožujku 2012., članstvo je premašilo milijun članova, a registrirano je 8,5 milijuna knjiga.

U srpnju 2007., Singapur je postao prva službena Bookcrossing zemlja na svijetu. Inicijativu je pokrenula Nacionalna knjižnica Singapora s više od 2,000 mjesta u zemlji, gdje se mogu naći knjige vezane za bookcrossing.

U Hrvatskoj

BookCrossing je imao dobar početak u Hrvatskoj 2004. godine, zahvaljujući Velimiru Šubertu. Prisutan je u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Bjelovaru, Svetom Ivanu Zelini, Puli, Poreču, Osijeku, Labinu, Dubrovniku i drugdje, najviše u knjižnicama.

Izvori

Vidi i:

Vanjske poveznice