Razlika između inačica stranice »Alikvotni tonovi«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Alikvotni''', '''parcijalni''', '''harmonijski''' ili '''gornji tonovi''' niz su tihih, popratnih [[ton]]ova koji se javljaju uz osnovni, glasni ton istoga izvora dajući mu karakterističnu boju i punoću. Alikvotne tonove naslutio je [[Marin Mersenne]] sredinom prve polovice 17. stoljeća, a matematički odredio [[Joseph Sauveur]] [[1701.]] godine. Na njima je [[Jean-Philippe Rameau]] [[1722.]] godine u svom djelu ''Rasprava o harmoniji'' ([[Francuski jezik|francuski]]: ''Traité de l’harmonie'') izgradio svoj sustav harmonije utemeljene na prirodnim fizikalnim načelima.<ref>[https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1758 Alikvotni tonovi], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], pristupljeno 2. kolovoza 2020.</ref><ref>[https://proleksis.lzmk.hr/7977/ Alikvotni tonovi], [[Proleksis enciklopedija]], pristupljeno 2. kolovoza 2020.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 19:46, 29. travnja 2022.
Alikvotni, parcijalni, harmonijski ili gornji tonovi niz su tihih, popratnih tonova koji se javljaju uz osnovni, glasni ton istoga izvora dajući mu karakterističnu boju i punoću. Alikvotne tonove naslutio je Marin Mersenne sredinom prve polovice 17. stoljeća, a matematički odredio Joseph Sauveur 1701. godine. Na njima je Jean-Philippe Rameau 1722. godine u svom djelu Rasprava o harmoniji (francuski: Traité de l’harmonie) izgradio svoj sustav harmonije utemeljene na prirodnim fizikalnim načelima.[1][2]
Izvori
- ↑ Alikvotni tonovi, Hrvatska enciklopedija (LZMK), pristupljeno 2. kolovoza 2020.
- ↑ Alikvotni tonovi, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 2. kolovoza 2020.