Razlika između inačica stranice »Bokarić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bokarić'''-->'''Bokarić''' ([[talijanski jezik|tal.]] ''Boccareo'', ''Boccarich'', ''Bucareo'', ''Bucarich''), [[split]]ska građanska, a od [[17. stoljeće|17. stoljeća]] [[splitsko plemstvo|plemićka obitelj]]. Od [[1710.]] godine obitelj se spominje s proširenim prezimenom ''Boccareo Aquila'', nastalom zbog ženidbenih veza s [[brač]]kom obitelji [[Aquila]].
'''Bokarić''' ([[talijanski jezik|tal.]] ''Boccareo'', ''Boccarich'', ''Bucareo'', ''Bucarich''), [[split]]ska građanska, a od [[17. stoljeće|17. stoljeća]] [[splitsko plemstvo|plemićka obitelj]]. Od [[1710.]] godine obitelj se spominje s proširenim prezimenom ''Boccareo Aquila'', nastalom zbog ženidbenih veza s [[brač]]kom obitelji [[Aquila]].


== Obiteljska povijest ==
== Obiteljska povijest ==

Trenutačna izmjena od 19:15, 29. travnja 2022.

Bokarić (tal. Boccareo, Boccarich, Bucareo, Bucarich), splitska građanska, a od 17. stoljeća plemićka obitelj. Od 1710. godine obitelj se spominje s proširenim prezimenom Boccareo Aquila, nastalom zbog ženidbenih veza s bračkom obitelji Aquila.

Obiteljska povijest

Prema postojećoj dokumentiranoj građi, obitelj Bokarić doselila se iz Zadra u prvim desetljećima 16. stoljeća. Rodonačelnik splitske obitelji bio je ser Ivan Krstitelj oženjen Katarinom Suvicom, članicom najbogatije splitske obitelji. Njihov sin Ivan postao je univerzalni nasljednik obiteljskog bogatstva i oženio se 1540. godine plemkinjom Margaritom Grisogono. Drugi sin, Andrija (1520.-1595.) bio je doktor prava i splitski kanonik (o.1573.-1591.), koji se nakon odreknuća od službe naselio u Beneventu gdje je do kraja života radio kao općinski službenik.

Drugi Andrija bio je zabilježen 1619. godine kao borac za prava građana i pučana. Oženio se Pelegrinom Aquila (Akvila). Njihov sin Jakov (1631.-1702.) prvi je iz obitelji 1671. godine primljen u splitsko Veliko vijeće čime je stekao plemićki status.[1]

Godine 1822. Austrija im je potvrdila plemstvo i grb, a obitelj je izumrla 1868. godine smrću posljednjeg muškog potomka, Dujma Luke (1790.-1868.) koji je obnašao dužnost papinskog konzula u Zadru.[1][2]

Bilješke

  1. 1,0 1,1 Bokarić - Hrvatski biografski leksikon
  2. Kuzmanić, Mario Nepo, Splitski građani: Prezime i etnos (i drugi članci), str. 82.

Literatura

  • Kuzmanić, Mario Nepo, Splitski građani: Prezime i etnos (i drugi članci), Književni krug, Split, 2017. ISBN 978-953-163-439-7

Vanjske poveznice