Razlika između inačica stranice »Bistarac Gornji«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bistarac Gornji'''-->{{Infookvir naselje u BiH
{{Infookvir naselje u BiH
|ime          = Bistarac Gornji
|ime          = Bistarac Gornji
|slika        =  
|slika        =  

Trenutačna izmjena od 13:00, 28. travnja 2022.

Bistarac Gornji
Bistarac Gornji na karti BiH
Bistarac Gornji
Bistarac Gornji
Bistarac Gornji na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija Tuzlanska
Općina/Grad Lukavac
Zemljopisne koordinate 44°32′N 18°33′E / 44.53°N 18.55°E / 44.53; 18.55
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 1.234

Bistarac Gornji je naseljeno mjesto u sastavu općine Lukavac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Zemljopis

Oko Bistarca Gornjeg su Lukavac, jezero Bistarac, rudnici i Bistarac Donji.

Povijest

Mjesto je prema narodnoj predaji dobilo prema Bistaračkom potoku - Bistarčiću, za koji kažu da je nekad bio izrazito bistar i znatno bogatiji vodom nego danas te da nikad nije presušivao. Na njemu je bilo vodenica. 1533. godine vrela spominju Bistarac kao srednje naseljeno mjesto. Austro-Ugarska je poput glavnine naselja dijelila po vjerskoj osnovi na Katolički odnosno Latinski i Turski, te po toj podjeli popisivala stanovništvo. Bistarac Gornji zvao se Bistarac Turski i pripadali su mu Bistarac Turski, Brdo, Delavari, Dvor i Kalajevo Tursko. Katastarska općina Bistarac obuhvaćala je uz Bistarac Turski i Bistarac Katolički (Latinski) i naselja Plane, Šići i Mijatovići (Mihatovići), tj. naselja Mihatovići, tada Mijatovići, mahale Hodžići i Mijatovići; Plane, mahale Cigani i Plane; Šići i po popisu iz 1895. godine Bistarac Fabrika, dobar dio današnjeg grada Lukavca. Po popisu iz 1885. ovdje je bilo 203 stanovnika, sve muslimana. Dva su bila vlastelina, age ili begovi.[1]

KPJ je održao u Tuzli i okolici niz javnih skupova protiv skupoće i predizbornih skupova u drugoj polovici 1920. godine, pored ostalih u Bistarcu.[2] Na zemljovidima se spominje i kao Katolički Bistarac. Prije rata veliki dio Bistarca je rudnik dao iseliti. Na mjestu gdje je danas jezero Bistarac bilo je rimokatoličko groblje i čisto hrvatsko naselje. Stanovnici su se preselili u Lukavac i onaj u predio na ulazu u Lukavac.

Kultura

Veresika pripada samostanskoj župi sv. Petra i Pavla u Tuzli. U Veresiki se nalazi kapelica.[3] Na Bistarcu Gornjem je rimokatoličko groblje Sv. Mihovil.[4][5][6]

Promet

Željeznička pruga Lukavac - Tuzla.

Stanovništvo

Bistarac Gornji

[7][8]

godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 460 (37,27%) 435 (35,53%) 610 (52,99%)
Hrvati 439 (35,57%) 556 (45,42%) 457 (39,70%)
Srbi 102 (8,26%) 112 (9,15%) 74 (6,42%)
Jugoslaveni 184 (14,91%) 103 (8,41%) 5 (0,43%)
ostali i nepoznato 49 (3,97%) 18 (1,47%) 5 (0,43%)
ukupno 1.234 1.224 1.151

Poznate osobe

  • Mons. Petar Tunjić (29. listopada 1937. - 7. veljače 2009. ), rođen od roditelja Ivana i Katarine r. Marković u Bistarcu u župi Lukavcu. Osnovnu školu pohađao je u Bistarcu, srednju u Zagrebu, a teologiju u Đakovu gdje je 29. lipnja 1964. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Tijekom ratnih događanja u Bosni i Hercegovini bio je jedini svećenik na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije koji je cijelo vrijeme rata, kao župnik u Tesliću, ostao na teritoriju RS. Poslije rata župnik Silbe i Premude kod Zadra.[9] Bio je župnik u Tesliću cijelo vrijeme rata, ostavši sa svojim vjernicima u gradu kojega su kontrolirale srpske vojne postrojbe.[10]

Izvor

  1. (bošnjački) Naučna konferencija: Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Lukavac, Lukavac, 31. 10.2015., zbornik radova Adnan Kalesić: Donji Bistarac krajem XIX vijeka, Javna biblioteka Lukavac i Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Lukavac, 2016., ISBN 978-9958-693-10-6, str. 339.-341. (pristupljeno 29. ožujka 2019.)
  2. (srp.) Muzej istočne Bosne Tuzla Mehmed Omerdić: Neke specifičnosti razvoja radničkog pokreta tuzlanskog područja do generalnog štrajka i Husinske bune. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIV 1982. , str. 24 (pristupljeno 4. srpnja 2017.)
  3. Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Tuzli Povijest župe (pristupljeno 26. studenoga 2017.)
  4. Dnevnik.hr D.B.: Vandali u Tuzli uništili katoličko groblje, 7. studenoga 2011. (pristupljeno 6. prosinca 2018.)
  5. Pixsell Tuzla: Na groblju Sveti Mihovil oštećen velik broj nadgrobnih spomenika (pristupljeno 6. prosinca 2018.)
  6. KTA Kanonska vizitacija župe sv. Ante Padovanskog u Lukavcu, Sarajevo, 9. listopad 2015. (pristupljeno 10. prosinca 2017.)
  7. Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  8. internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
  9. Katolička tiskovna agencija BKBiH (kta): PREMINUO VRHBOSANSKI SVEĆENIK MONS. PETAR TUNJIĆ, 8. veljače 2009. (pristupljeno 12. ožujka 2019.) Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana. Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.
  10. Katolička tiskovna agencija BKBiH (kta): PREMINUO VINKO TUNJIĆ, 20. listopad 2001. (pristupljeno 12. ožujka 2019.)

Vanjske poveznice


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Bistarac Gornji koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.