Razlika između inačica stranice »Ago Mamužić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Augustin Ago Mamužić''' (u mađ. izvorima ''Mamuzsits Ágoston'') ([[Subotica]], [[27. travnja]] [[1844.]] - Subotica, [[21. ožujka]] [[1902.]]), bio je [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] pisac i [[novinar]]. Radio je kao odvjetnik; svojedobno obnašao je dužnost glavnog nadodvjetnika Gradskog poglavarstva. | |||
Borio se protiv [[mađarizacija|mađarizacije]]. [[23. rujna]] [[1869.]] godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima ([[Stipan Vujević]], [[Karlo Milodanović]]...), nositeljima [[hrvatski preporod|hrvatskog nacionalnog preporoda]] u Bačkoj, uputio pismo potpore [[Ivan Antunović|Ivanu Antunoviću]]<ref name="Suradnja">[http://hrcak.srce.hr/file/34449 ''Croatica Christiana Periodica'', sv. 59, br.- Svibanj 2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića {{pdf}}</ref>. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem<ref name="Suradnja"/>. | Borio se protiv [[mađarizacija|mađarizacije]]. [[23. rujna]] [[1869.]] godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima ([[Stipan Vujević]], [[Karlo Milodanović]]...), nositeljima [[hrvatski preporod|hrvatskog nacionalnog preporoda]] u Bačkoj, uputio pismo potpore [[Ivan Antunović|Ivanu Antunoviću]]<ref name="Suradnja">[http://hrcak.srce.hr/file/34449 ''Croatica Christiana Periodica'', sv. 59, br.- Svibanj 2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića {{pdf}}</ref>. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem<ref name="Suradnja"/>. | ||
Trenutačna izmjena od 10:01, 28. travnja 2022.
Augustin Ago Mamužić (u mađ. izvorima Mamuzsits Ágoston) (Subotica, 27. travnja 1844. - Subotica, 21. ožujka 1902.), bio je bački hrvatski pisac i novinar. Radio je kao odvjetnik; svojedobno obnašao je dužnost glavnog nadodvjetnika Gradskog poglavarstva.
Borio se protiv mađarizacije. 23. rujna 1869. godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima (Stipan Vujević, Karlo Milodanović...), nositeljima hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj, uputio pismo potpore Ivanu Antunoviću[1]. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem[1].
Pokrenio je nekoliko kulturnih društava i novina. U tom radu su mu pomogli Lazar Mamužić (njegovog nećaka[2]), Matija Antunović, Ambrozije Šarčević i Boško Vujić. Od tih društava su najpoznatiji Pučka kasina[1] i Kolo mladeži, kojeg su vlasti zabranile zbog nacionalno-buditeljskog duha te ustanove.
Pisao je za Milodanovićev Subotički glasnik, oko kojeg su se okupili svi rodoljubi, pa su pored Mamužića, ondje surađivali i Lazar Mamužić, Ambrozije Šarčević, Josip Manić-Jukić, Stipe Grgić, Boško Vujić i drugi.[2] Nešto prije ovog, osnovao je zajedno s Matom Antunovićem, svojim nećakom Lazarom Mamužićem i još nekima "ljevičarsku stranku" koja je po svemu bila stranka bunjevačkih Hrvata.[2] Bunjevačke je Hrvate na taj način organizirala Pučka kasina u kojoj je glavnu riječ vodio Ago Mamužić.[2]
Politički je ispočetka bio zadovoljan kako je radio Lazo Mamužić, no poslije su im se putevi razišli u suprotnom pravcu.[2] Čak su postali tvrdi politički protivnici, pa je Augustin Mamužić čak Kršćansko narodnu stranku radi rušenja Laze Mamužića (gradonačelnika Subotice od 1884. i zastupnika), no bezuspješno.[2] Mađarski Szabadság, br. 38 iz 1887. godine zato ga je nazvao "bunjevačkim Davidom Starčevićem".[2]
Bio je i novinarom i nakladnikom izdavao je i svoj list Bácskai Ellenőr (Bački revizor).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Croatica Christiana Periodica, sv. 59, br.- Svibanj 2007. Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića
- Preusmjeri Predložak:PDF
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Ago Mamužić u historiografiji (2.), Glasnik Pučke kasine, br. 72/Godina VII. Broj 8 (72), kolovoz 2009., Lazo Vojnić Hajduk, str. 12-13.
Vanjske poveznice
- (mađ.) Mirko Grlica A polgári kaszinó 1878–1914