Razlika između inačica stranice »Hamid Dizdar«
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
m (infookvir književnik) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ | {{Infookvir književnik | ||
| Ime = Hamid Dizdar | | Ime = Hamid Dizdar | ||
| boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | ||
Trenutačna izmjena od 04:36, 15. travnja 2022.
| Hamid Dizdar | |
|---|---|
| Puno ime | Hamid Dizdar |
| Rođenje | 22. veljače 1907. Stolac |
| Smrt | 17. srpnja 1967. Sarajevo |
| Nacionalnost | hrvatska[1] |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Hamid Dizdar (Stolac, 22. veljače 1907. – Sarajevo, 17. srpnja 1967.), hrvatski,[2] novinar i književnik iz Hercegovine.
Životopis
Gimnaziju je pohađao u Mostaru i Tuzli[2] - sam za sebe navodi i gimnaziju u Sarajevu ("Ko je ko u Jugoslaviji", Beograd 1957, str. 142). Bio je službenikom u Stolcu (1926. - 1930.), potom novinar beogradskih listova "Politika" (1928.-1930.) i "Pravda" (1933.-1938.) i sarajevskog "Jugoslovenskog lista", urednik sarajevskih listova: "Slobodna riječ", "Jugoslavenska pošta" (1931.-1941.), "Pravda", "Gajret" (1935.-1941.). Radio je i kao izvjestitelj za narodne pjesme na drž. krugovalnoj postaji u Sarajevu.[2] Tiskao je pjesme i pripovjesti iz hercegovačkoga života u sarajevskim časopisima Novom Beharu, Gajretu, Pogledu i Hrvatskoj misli, te u zagrebačkom Vijencu.[2] Zbog ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda ali je pobjegao iz Sarajeva; nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra su odvedene u Jasenovac i tamo ubijene od ustaša (Leksikon pisaca Jugoslavije, knjiga I, Novi Sad 1972., str. 645).
Nakon rata direktor je Arhiva grada Sarajeva. Uređivao je časopise "Odjek", "Vidik" i "Život". Poeziju je počeo pisati kao socijalni pisac, a javio se u "Knjizi drugova" 1929. godine. U biografskom leksikonu "Ko je ko u Jugoslaviji" 1957. deklarirao se kao Srbin.[nedostaje izvor]
Hamid je bio stariji brat poznatoga hrvatskoga književnika iz BiH Mehmedalije Maka Dizdara.
Ostavština mu nije ostala u Stocu, nego je završila u Tešnju. Za 20 milijuna ondašnjih dinara Tešnjaci su ju otkupili 1968. i danas je u posebnom odjelu Gradske knjižnice u Tešnju.[3]
Djela
- "Arabeske", zbirka pjesama (1929.)
- "Kasaba šapće", pripovjetke (1933.)
- "Zapisi u kamenu" (Urezi u kamen), zbirka pjesama (1936.)
- "3x8", pjesme (1954.)
- "Obasjane staze"
- "Nitko se ne vraća"
- "Proljeće u Hercegovini"
Izvori
- Salih Alić: Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH
- ↑ Alija Nametak, Sarajevski nekrologij, [Sarajevo] : Globus, Zürich : Bošnjački Institut, 1994., str. 130, ISBN 3-905211-00-9 (COBISS.BH)
„Kad sam g. 1929. htio izdati kalendar Musa Ćazim Ćatić za godinu 1930. pozvao sam i Hamida na suradnju i pitao ga da li je Hrvat, jer sam samo od Hrvata muslimana primao suradnju. On mi je odgovorio da je Hrvat i obećao mi suradnju, ali nije ništa poslao, i tako sam ja kalendar štampao bez njegova priloga, ali je zaplijenjen.”(Nametak, 1994., 130)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Mate Ujević, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, Sv. 5. : Dilatacija — Elektrika, Zagreb : Naklada Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, 1945., str. 112.
- ↑ (boš.) Stolac - muzej pod vedrim nebom Jeste li znali (pristupljeno 29. ožujka 2019.)