Ataše: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ataše''' ili '''atašej'''<ref>Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, ''Hrvatski pravopis'', Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., {{ISBN|86-03-00121-9}}, str. 69., § 305., {{nsk-zapis|id=164273}}</ref> ([[francuski jezik|fr.]] ''attaché'', [[španjolski jezik|šp.]] ''agregado''), najniže je zvanje u [[diplomatski rang|diplomatskoj hijerarhiji]], prvo kojemu se priznaje diplomatski status. Obično se dodjeljuje mlađim osobama – početnicima, koji tek započinju svoju diplomatsku karijeru. | |||
Razlikuje se atašea – početnika u diplomatskoj profesiji od atašea – člana diplomatske misije koji ima posebnu stručnu i tehničku spremu i kao takav je pridodan misiji da izravno surađuje sa šefom misije i na svojem području, te obično ima i visok rang. Tako primjerice postoji vojni ataše, ataše za kulturu, ataše za suradnju s medijima, trgovinski ataše i drugi. | Razlikuje se atašea – početnika u diplomatskoj profesiji od atašea – člana diplomatske misije koji ima posebnu stručnu i tehničku spremu i kao takav je pridodan misiji da izravno surađuje sa šefom misije i na svojem području, te obično ima i visok rang. Tako primjerice postoji vojni ataše, ataše za kulturu, ataše za suradnju s medijima, trgovinski ataše i drugi. | ||
Posljednja izmjena od 15. travanj 2022. u 02:00
Ataše ili atašej[1] (fr. attaché, šp. agregado), najniže je zvanje u diplomatskoj hijerarhiji, prvo kojemu se priznaje diplomatski status. Obično se dodjeljuje mlađim osobama – početnicima, koji tek započinju svoju diplomatsku karijeru.
Razlikuje se atašea – početnika u diplomatskoj profesiji od atašea – člana diplomatske misije koji ima posebnu stručnu i tehničku spremu i kao takav je pridodan misiji da izravno surađuje sa šefom misije i na svojem području, te obično ima i visok rang. Tako primjerice postoji vojni ataše, ataše za kulturu, ataše za suradnju s medijima, trgovinski ataše i drugi.
Unutarnje poveznice
Izvori
- ↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 69., § 305., (NSK)
Vanjske poveznice
- enciklopedijski članak: ataše // Hrvatska enciklopedija, Mrežno izdanje, gl. ur. Slaven Ravlić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2016., ISBN 978-953-268-038-6 (pristupljeno 24. siječnja 2017.)