Aschova paradigma: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[File:Asch experiment.svg|thumb|desno|240px|Jedan od primjera koji se koriste u pokusu. Kartica na lijevoj strani ima referentnu liniju, a kartica na desnoj strani prikazuje tri poredbene linije.]] | |||
'''Aschova paradigma''' je naziv za psihološki eksperiment koji je osmislio [[Solomon Asch]], [[1950.]] godine, kako bi ispitao do kojeg stupnja pojedinac odabire vlastito mišljenje pod utjecajem mišljenja većinske skupine. | '''Aschova paradigma''' je naziv za psihološki eksperiment koji je osmislio [[Solomon Asch]], [[1950.]] godine, kako bi ispitao do kojeg stupnja pojedinac odabire vlastito mišljenje pod utjecajem mišljenja većinske skupine. | ||
Posljednja izmjena od 15. travanj 2022. u 00:11
Aschova paradigma je naziv za psihološki eksperiment koji je osmislio Solomon Asch, 1950. godine, kako bi ispitao do kojeg stupnja pojedinac odabire vlastito mišljenje pod utjecajem mišljenja većinske skupine.
Pokusi[uredi | uredi kôd]
Osnovni eksperiment podrazumijeva da se ispitaniku prikaže standardna linija i tri linije za usporedbu. Ispitanik ima zadatak prosudbe koja je linija za usporedbu najbliža duljini standardne linije.
Ispitanik je postavljen u prostoriju sa sedam drugih ljudi koji su bili Aschovi suradnici, a da ispitanik to nije znao. Ispitanik je uvijek sjedio na kraju reda tako da je morao slušati prosudbe svih prije nego bi dao svoju. Svakoj osobi u grupi pokazano je 18 parova karata. Kontrolna skupina provela je 18 samostalnih prosudbi. Ispitanici u kontrolnoj skupini dali su 95% točnih prosudbi, dok su ispitanici koji su bili u grupi suradnika s netočnom prosudbom, dali 80% netočnih odgovora. Znači da su se velikom većinom složili s netočnim odgovorom iako su mislili suprotno. Kad ih se upitalo zašto su to napravili odgovor je najčešće bio da nisu htjeli stvarati nesklad i sukob.
Daljnji eksperimenti su pokazali da konformizam ovisi i o broju ljudi u grupi. Učinak jedne osobe je vrlo malen (oko 5%), kad je u grupi s nama još dvoje ljudi konformizam se povećava na 15%, zatim na 30% s troje i 35% sa četvero ljudi. Konformizam također ovisi i o dvosmislenosti zadatka. Asch je varirao duljinu razlike između linija za usporedbu. Što je razlika u duljini bila veća to se konformizam smanjivao. Općenito, što je zadatak teži i dvosmisleniji, ljudi se više konformiraju.
Drugi razlozi koji utječu na konformizam su:
- privlačnost grupe za pojedinca - što je grupa privlačnija, skloniji smo se konformirati prema grupnim normama
- referenične grupe - su vrlo snažan izvor društvenog utjecaja jer su to grupe koje volimo i s kojima se uspoređujemo
- samopoštovanje - ispitanici s visokim samopoštovanjem konformirali su se manje od onih s niskim samopoštovanjem
- nagrada - konformizam je bio najveći kad su za slaganje s netočnim odgovorima ispitanici bili nagrađivani. Još je veći konformizam bio kad su ispitanici bili nagrađivani svaki put kad bi se složili s većinom, a ne kad su nagrađivani svaki drugi put.